U pitanju je sabotaža gasovoda Severni tok iz septembra 2022. godine i ona je sada ponovo u centru pažnje Evrope. Ovoga puta ne zbog nove eksplozije ili političkih optužbi, već zbog nemačkog sudskog postupka protiv ukrajinskog državljanina koji se tereti da je učestvovao u napadu. Ako dokazi tužilaštva budu potvrđeni, slučaj bi mogao da promeni ne samo sliku o jednoj od najvećih misterija rata u Ukrajini, već i odnose Berlina i Kijeva.
Glavni osumnjičeni Serhi Kuznesov, bivši ukrajinski vojni oficir, nalazi se u nemačkom pritvoru nakon što je 2025. uhapšen u Italiji i izručen Nemačkoj. Početak suđenja u Hamburgu preliminarno je zakazan za 26. oktobar 2026. godine. Nemačko tužilaštvo ga tereti za učešće u operaciji postavljanja eksploziva na gasovode.
Još važniji detalj jeste to što nemački istražitelji sada tvrde da su napad organizovale osobe povezane sa ukrajinskim državnim strukturama. Kuznesov negira umešanost, dok Kijev odbacuje optužbe o svojoj odgovornosti.
U međuvremenu je u avgustu u Hrvatskoj uhapšen još jedan ukrajinski državljanin, Vladimir Z., takođe ronilac, za koga nemački istražitelji smatraju da je bio deo iste grupe. Njegovo izručenje Nemačkoj trebalo bi da omogući istražiteljima da dodatno rekonstruišu operaciju.
Eksplozije koje su promenile evropsku energetiku
Sve je počelo 26. septembra 2022. godine. U Baltičkom moru registrovane su eksplozije, nakon čega su otkrivena velika curenja gasa iz sistema Severni tok. Oštećene su tri od ukupno četiri cevi Severnog toka 1 i Severnog toka 2. Danska i Švedska su utvrdile da je reč o snažnim eksplozijama, odnosno sabotaži. Sam trenutak bio je izuzetno značajan.
Rusija je u februaru iste godine pokrenula invaziju na Ukrajinu, Evropa je pokušavala da smanji zavisnost od ruskog gasa, a gasovodi koji su godinama predstavljali simbol energetske veze Moskve i Berlina odjednom su postali neupotrebljivi.
Severni tok 2 pritom nikada nije počeo komercijalno da isporučuje gas. Nemačka je njegovo puštanje stavila van snage neposredno pred rusku invaziju. Ali cevi su bile napunjene gasom pod pritiskom. Zato je eksplozija imala i energetsku i političku dimenziju.
Ko je imao motiv?
U prvim danima posle eksplozije pojavile su se brojne teorije.
Rusija je optuživala Zapad, posebno SAD, dok su pojedini zapadni političari i mediji sumnjali na Moskvu. Američka administracija negirala je umešanost. Kasnije su različite istrage i novinarske rekonstrukcije otvorile potpuno drugačije pitanje – da li je operaciju izvela manja grupa ukrajinskih državljana?
Nemačka istraga je vremenom došla do konkretnih osumnjičenih. Prema navodima tužilaštva, grupa je koristila jahtu iznajmljenu pod lažnim identitetima, a među njenim članovima bili su ronioci sposobni da rade na velikoj dubini. Nemački istražitelji veruju da su eksplozivne naprave postavljene na cevima u blizini ostrva Bornholm.
Međutim, ključna razlika je između pitanja ko je fizički izveo operaciju i mnogo važnijeg pitanja – ko ju je naredio i finansirao. Upravo zato će suđenje u Hamburgu biti mnogo značajnije od običnog krivičnog procesa protiv jednog ronioca ili bivšeg vojnika. Ako bude dokazano da je iza operacije stajala državna struktura, posledice bi bile daleko veće.
Evropa je platila cenu
Sabotaža nije samo presekla gasovod. Ona je označila kraj jedne čitave evropske energetske strategije.
Godinama je Nemačka gradila model u kojem bi relativno jeftin ruski gas preko cevovoda obezbeđivao energiju za najveću evropsku ekonomiju. Nord Stream 1 je bio ključni deo tog sistema, dok je Nord Stream 2 trebalo da udvostruči kapacitet. Posle eksplozija ta opcija praktično je nestala.
Evropa je morala da se okrene tečnom prirodnom gasu, novim dobavljačima i ubrzanom razvoju alternativnih izvora energije. LNG terminali su građeni i proširivani, a evropsko tržište počelo je mnogo više da zavisi od globalne konkurencije za gas. Posledica je bila i snažan pritisak na cene energije, posebno u periodu kada su evropske zemlje već bile suočene sa inflacijom i energetskom krizom.
Danas se ta ranjivost ponovo vidi. Evropsko tržište gasa i dalje je izuzetno osetljivo na geopolitičke poremećaje, a nove krize pokazuju koliko je teško brzo zameniti velike količine cevovodnog gasa drugim izvorima.
I ekološka šteta bila je ogromna
Eksplozije su oslobodile velike količine metana, snažnog gasa sa efektom staklene bašte. Procene količine koja je dospela u atmosferu razlikuju se, ali je događaj ocenjen kao jedan od najvećih pojedinačnih industrijskih ispusta metana ikada zabeleženih. Tako je napad koji je prvenstveno imao geopolitičku i energetsku dimenziju postao i ekološki incident međunarodnih razmera.
Četiri godine bez konačnog odgovora
Danska i Švedska su svoje istrage zatvorile početkom 2024. godine bez javno identifikovanog počinioca, dok je nemačka istraga nastavljena. Sada se slučaj nalazi u potpuno drugačijoj fazi. Nemačka više ne pokušava samo da utvrdi da li je sabotaža bila namerna, to se praktično smatra utvrđenim. Pitanje je ko je stajao iza nje.
Ukoliko sud prihvati tvrdnje tužilaštva, dobićemo prvi veliki pravosudni odgovor na misteriju koja je četiri godine opterećivala evropsku bezbednost. Ali čak i tada jedno pitanje može ostati otvoreno: da li su ljudi koji su postavili eksploziv bili samo izvršioci ili deo šire državne operacije? Od odgovora na to pitanje zavisi i istorijska ocena razaranja Severnog toka.
Jer gasovod koji je trebalo da poveže Rusiju i Evropu nije postao samo žrtva rata u Ukrajini. Njegovo uništenje postalo je simbol kraja jedne ere evropske energetske politike. Ere u kojoj je jeftin ruski gas bio jedan od temelja nemačkog industrijskog modela.
A ako nemačko suđenje potvrdi vezu sa ukrajinskim državnim strukturama, eksplozije iz Baltičkog mora mogle bi dobiti još jednu, mnogo neprijatniju dimenziju: saveznik koji je zavisio od evropske pomoći možda je, prema optužbama, udario upravo u infrastrukturu jedne od država koja ga je najviše podržavala.
Eksplozija na Severnom toku je simbolično, a i konkretno, u vidu štete koja se meri milijardama evra, razorila odnose Rusije i Evrope. U međuvremenu, kao što znamo, svet nije stao, i svet, pa i Evropa, ušli su u novu energetsku krizu, izazvanu Trampovim ratom u Iranu. Nekako ispada da ipak Evropa najviše trpi, i da sada, posle četiri godine, možda više i nije bitno ko je naredio sabotažu. Ovo što se trenutno dešava na globalnom planu je još gore.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)