U ovaj posao do sada je uložio približno 35.000 evra.
„Kada sam otišao u Austriju, samo sam razmišljao o tome kako ću se jednog dana vratiti. Tamo sam gledao pašnjake i oranice i zamišljao kako ću nešto slično jednog dana imati kod kuće“, ispričao je Mandurić, koji danas nema dilemu oko svoje odluke.
„Nema šanse. Nikada više neću otići u tuđinu. Ovde mi je lepo i ovde ću ostati“, poručuje.
Svoju poljoprivrednu priču započeo je u februaru ove godine, kada je nabavio prvu telad i samostalno počeo da ih odgaja. Neka grla bila su stara svega dan ili dva. Kako bi mogao da finansira zahtevnu proizvodnju, nabavku hrane i uređenje imanja, Mandurić je, pored svakodnevnog rada na farmi, zadržao i posao u jednoj lokalnoj kompaniji, piše Dnevno.
Početaka se seća kao perioda velikih odricanja i napornog rada.
„Ustajao sam u pet ujutru, pripremao mleko, hranio telad, a onda žurio na posao. Posle posla ponovo sam dolazio ovde“, priseća se.
Trenutno brine o dvadesetak mladih grla, ali je svestan da ozbiljnije finansijske rezultate, kao i prvo teljenje, ne može da očekuje pre 2028. godine.
Njegova odluka da uloži novac u poljoprivredu nije naišla na podršku svih u okruženju. Naprotiv, pojedinci su mu se podsmevali, ubeđujući ga da će propasti i da od njegovog poduhvata neće biti ništa.
„Govorili su mi da ću propasti, izgubiti novac i da moj posao nema budućnost“, kaže Mandurić.
Ipak, skeptici ga nisu pokolebali. Od svoje ideje ne odustaje, a posao namerava da razvija postepeno, bez prečica i po sopstvenim pravilima.
„Ništa ne može preko noći. Potrebni su ulaganje, volja i ljubav. Nisam želeo da kupujem već odrasle krave, već da ih sam odgajim onako kako meni odgovara“, objašnjava.
Odbijeni podsticaji, suša i planovi za proizvodnju sira
Tokom pokretanja posla suočio se i sa administrativnim preprekama. Prijavio se za državne podsticaje u iznosu od 25.000 evra, ali nije ispunjavao formalne uslove za dobijanje sredstava namenjenih mladim poljoprivrednicima jer je istovremeno zaposlen u drugoj kompaniji.
Takvu odluku smatra nelogičnom, budući da mu upravo redovna plata omogućava da finansira nabavku hrane i opreme za stoku.
Govoreći o sistemu podrške poljoprivrednicima početnicima i odbijenoj prijavi, ukazao je na problem sa kojim se suočavaju oni koji tek pokušavaju da pokrenu proizvodnju.
„Kako ću da kupim sedam junica ako nemam nikakva primanja? One svakog dana moraju da jedu, treba kupiti žito, seno i sve ostalo“, pita se Mandurić.
Dodatne probleme tokom prve godine poslovanja napravila mu je i suša, zbog koje je vodu morao da doprema cisternama.
Ipak, planovi su mu ambiciozni. U narednom periodu želi da izgradi modernu štalu kapaciteta 30 krava, pokrene sopstveni brend i započne proizvodnju domaćeg sira. Posebnu vrednost njegovom poduhvatu daje i činjenica da farmu razvija na zemlji na kojoj su nekada živeli njegovi preci.
Iako ga čekaju godine rada i nova ulaganja, Mandurić ne žali zbog povratka iz Austrije.
„Ovde se i umorim i oznojim, ali ovde odmorim svoj mozak. Pod ovim orahom se odmorim“, zaključuje.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)