Zgrada Karl Marks Hof najduža je stambena zgrada na svetu i verovatno najpoznatiji primer socijalne stanogradnje u Beču. Nalazi se u Heiligenštatu, u okrugu Dibling, odnosno 19. bečkom okrugu, i predstavlja jednu od najprepoznatljivijih građevina iz perioda socijalističkog Beča dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka.

Izgrađena je na području koje je sve do 12. veka bilo pod Dunavom, čiji je tok tada bio dubok i plovan. Vremenom je reka promenila korito, a nivo vode se smanjio, pa je do sredine 18. veka na tom mestu ostalo samo manje jezero.

Karl Marks Hof projektovao je Karl Ehn, učenik čuvenog arhitekte Ota Vagnera, a gradnja je završena 1930. godine, nakon samo tri godine radova. Istočna strana kompleksa proteže se u neprekinutom nizu u dužini od čak četiri tramvajske stanice, odnosno gotovo 1.200 metara. Zgrada ima čak četiri kućne adrese.

Janko

Beč se, kao i drugi evropski gradovi, nakon Prvog svetskog rata suočio sa velikom stambenom krizom, prenatrpanošću i masovnom nezaposlenošću. Gradske vlasti tada nisu odgovorile na ove probleme raseljavanjem stanovništva na periferiju, već obnovom i unapređenjem gradskih naselja. Ideja je bila da radnici ostanu blizu svojih radnih mesta, u gusto naseljenim i dobro povezanim zajednicama, ali uz znatno viši životni standard nego ranije.

Zahtevan zadatak za arhitektu

Karl Ehn dobio je zahtevan zadatak da projektuje zgradu koja će, osim pristupačnih stanova, ponuditi i sve sadržaje potrebne za udoban život prema tadašnjim standardima. Karl Marks Hof trebalo je da primi oko 5.000 stanovnika, što je više nego što danas imaju neki manji gradovi, pa je bilo neophodno obezbediti i brojne sadržaje koji nisu bili namenjeni stanovanju.

Sa 1.382 stana površine od 30 do 60 kvadratnih metara, kao i svim potrebnim komunalnim i društvenim sadržajima – perionicama veša, javnim kupatilima, vrtićima, lekarskim ordinacijama, kafićima, poštom, bibliotekom, apotekom, veterinarskom ambulantom i stomatološkom ordinacijom – Karl Marks Hof do danas je ostao primer u planiranju velikih stambenih kompleksa.

Izgrađeni deo kompleksa, koji prati ivice parcele i podseća na bedem, zauzima tek nešto više od 18 odsto ukupne površine. Ostatak čine uređena dvorišta, igrališta i unutrašnji vrtovi. Upravo u tome leži jedna od najvećih vrednosti ovog arhitektonskog remek-dela – dobro osmišljen raspored prostora i sadržaji koji omogućavaju kvalitetan život svim stanarima.

Stanovi u Karl Marks Hofu bili su među prvima u Beču koji su imali unutrašnji toalet, tekuću vodu i balkone. Savremenici su kompleks nazivali i „Ringštrase proletarijata“ (Ringstrasse des Proletariats), aludirajući na čuvenu bečku ulicu Ringštrase, koja okružuje centar grada i prvobitno je zamišljena kao simbol veličine i moći Habzburške monarhije.

Tokom austrijskog građanskog rata 1934. godine, policija, austrijska vojska i austrofašističke paravojne formacije bombardovale su zgradu i nenaoružane stanare. Zbog ovog događaja Karl Marks Hof postao je i simbol antifašističkog otpora, piše Pun kufer.

Danas je zgrada obnovljena i u njoj se i dalje živi, iako mnogi prvobitni sadržaji više ne postoje ili su promenili namenu. Tako je, na primer, nekadašnje zajedničko kupatilo i perionica, poznato kao Waschhaus No. 2, danas otvoreno za javnost kao muzej „Crvenog Beča“ – Das Rote Wien Waschsalon.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Ekspo 2027

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.