Pre samo dve godine evropski proizvođači jabuka strahovali su da će geopolitičke krize, poremećaji u Crvenom moru i duži transportni putevi zatvoriti važna tržišta Azije i Bliskog istoka. Danas se pokazuje da su ti strahovi bili opravdani, ali se situacija ponovo menja.
Evropa u novu sezonu ulazi sa jednim od najmanjih rodova u poslednjoj deceniji, Turska je posle katastrofalnog mraza izgubila veliki deo proizvodnje, dok Indija nastavlja da povećava uvoz.
U takvom rasporedu snaga šansu može da potraži i Srbija. Ipak, manjak jabuka na svetskom tržištu ne znači da će svaka jabuka lako pronaći kupca. Najbolje će proći izvoznici koji mogu da obezbede ujednačen kvalitet, savremeno pakovanje, sigurnu logistiku i kontinuitet isporuke.
Prema prvoj prognozi Svetske asocijacije za jabuke i kruške, WAPA, proizvodnja jabuka u vodećim zemljama Evropske unije u 2026. godini trebalo bi da iznosi 9.496.047 tona. To je čak 15,6 odsto manje od konačnog prošlogodišnjeg rezultata i 14,3 odsto ispod proseka prethodne tri godine.
Pad nije ograničen samo na jednu sortu. Očekuje se 1,81 milion tona Zlatnog delišesa, 11,1 odsto manje nego prethodne godine, dok bi proizvodnja Gale trebalo da bude smanjena za 8,9 odsto, na 1,36 miliona tona. Proizvodnja Ajdareda, sorte koja ima značajno mesto i u srpskim zasadima, procenjena je na oko 415.600 tona, što predstavlja pad od 19,7 odsto. WAPA, Prognosfruit 2026
Koliko se evropsko tržište promenilo najbolje pokazuje poređenje sa 2024. godinom. Tada je WAPA prognozirala evropski rod od 10,2 miliona tona, koji je već bio 11,3 odsto manji nego godinu ranije. Sada je prognoza za gotovo 711.000 tona niža i od tog, tada već slabog rezultata. WAPA, Prognosfruit 2024.
Upravo je tokom te sezone Marko Rivoira, generalni direktor italijanske grupacije Rivoira, upozoravao da se „geopolitika jabuke menja veoma brzo, iz godine u godinu“. U intervjuu za Fruitbook Magazine iz novembra 2024. naveo je da su italijanski izvoznici, zbog rata na Bliskom istoku, problema u Crvenom moru i praktično blokiranog prolaska kroz Suecki kanal, izgubili deo konkurentnosti na udaljenim tržištima.
Prema njegovim tadašnjim rečima, transport koji je ranije trajao znatno kraće produžen je na više od 50 dana, dok je broj kontejnera koje je njegova kompanija slala u Indiju sa 300 do 400 pao na dvadesetak. Prostor su iskoristili Turska i drugi geografski bliži dobavljači.
Dve godine kasnije vidi se da Indija nije izgubila interesovanje za uvozne jabuke. Naprotiv, njeno tržište nastavlja da raste.
Prema izveštaju Službe za poljoprivredu Ministarstva poljoprivrede SAD, Indija je u sezoni 2024/25 uvezla 510.930 tona svežih jabuka. Najveći dobavljač bio je Iran sa gotovo 139.000 tona, a sledili su Turska sa oko 95.000, Avganistan sa blizu 50.000, Novi Zeland sa 36.000, Južna Afrika sa 35.000 i Čile i Sjedinjene Američke Države sa po oko 34.000 tona.
Za sezonu 2025/26 prognozira se rast indijskog uvoza za sedam odsto, na čak 643.000 tona. Potrošnja bi istovremeno trebalo da dostigne 3,1 milion tona. Oko 60 odsto jabuka u Indiji troši se u svežem stanju, dok ostatak uglavnom završava u preradi. Rast prihoda stanovništva, širenje organizovane maloprodaje i internet prodaje povećavaju tražnju za kvalitetnijom uvoznom jabukom, ali visoki transportni troškovi i nedovoljno razvijen hladni lanac i dalje predstavljaju ograničenje. USDA, Fresh Deciduous Fruit Annual – India.
Najveći preokret dogodio se u Turskoj, koja je prethodnih godina bila jedan od glavnih dobitnika promene trgovinskih tokova. Izvoz turskih jabuka u Indiju porastao je sa oko 30.000 tona u sezoni 2018/19. na gotovo 130.000 tona u sezoni 2023/24.
Međutim, snažan prolećni mraz 2025. godine pogodio je 36 turskih provincija. USDA je proizvodnju jabuka u Turskoj za sezonu 2025/26 procenila na samo 1,8 miliona tona, čak 60 odsto manje nego prethodne godine. Izvoz bi zbog nedostatka robe mogao da padne za oko 70 odsto, na svega 66.600 tona.
U pojedinim velikim proizvodnim područjima gubici su dostizali 90 odsto. Izveštaj pokazuje i sve veću razliku između tradicionalnih proizvođača i velikih, tehnološki opremljenih sistema koji koriste protivgradne mreže, navodnjavanje kap po kap, mašine za berbu i ventilatore za zaštitu od mraza. USDA, Fresh Deciduous Fruit Annual – Türkiye
Ovo je važna promena za celokupno tržište. Turska je bila snažan konkurent Srbiji ne samo u Indiji već i u Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Iraku i drugim zemljama Bliskog istoka. Njen manji izvoz, zajedno sa slabim evropskim rodom, može da stvori više prostora za srpsku jabuku.
Srbija već ima dokazanu izvoznu poziciju. Prema podacima UN Comtrade koje objavljuje Svetska banka, tokom 2024. izvezla je 148.310 tona svežih jabuka u vrednosti od 114,17 miliona dolara. Rusija je ostala najveći kupac sa 61.739 tona i vrednošću od 45,35 miliona dolara, ali struktura izvoza pokazuje da se krug tržišta ipak širi.
U Saudijsku Arabiju izvezeno je nešto više od 16.000 tona, u Veliku Britaniju 10.335, u Ujedinjene Arapske Emirate 9.775, a u Španiju gotovo 4.600 tona. Na indijsko tržište plasirano je 2.650 tona, u vrednosti od 2,75 miliona dolara. Srpske jabuke stizale su i u Katar, Portugaliju, Maleziju i Singapur. Svetska banka, WITS/UN Comtrade – izvoz jabuka iz Srbije
Ovi podaci pokazuju i prednost i slabost domaćeg sektora. Prednost je u tome što Srbija već ima izgrađene hladnjače, sortirnice, pakernice, sertifikovanu proizvodnju i iskustvo sa udaljenim tržištima. Slabost je i dalje velika zavisnost od Rusije, koja je 2024. preuzela više od 40 odsto ukupne količine izvezenih srpskih jabuka.
Zato sadašnju situaciju ne bi trebalo posmatrati samo kao priliku za prodaju manjka robe na evropskom tržištu. Mnogo važnija šansa je u trajnijem osvajanju Indije, Bliskog istoka i zahtevnijih tržišta Evropske unije i Velike Britanije.
Poruka iz italijanskog iskustva ostaje aktuelna. Rivoira je još 2024. upozorio da više nije dovoljno proizvesti lepu jabuku i očekivati da će je trgovac sam prodati. Kako je tada rekao, „jabuka mora biti vrhunska za jelo, nije dovoljno samo da pripada klub sorti“. Kupac mora da prepozna ukus, kvalitet mora da bude ujednačen tokom čitave sezone, a proizvod mora da ima jasan tržišni identitet, piše AgroBiznis.
To je verovatno i najvažnija lekcija za Srbiju. Manji rod u Evropi i problemi konkurenata mogu kratkoročno da podignu tražnju i cenu. Ali dugoročnu prednost neće doneti samo nedostatak tuđe jabuke, već sposobnost domaćih proizvođača i izvoznika da ponude proizvod koji će potrošač ponovo tražiti.
Svetsko tržište jabuka više ne određuje samo veličina roda. Na njega istovremeno utiču mraz, suša, troškovi energije, ratovi, zatvaranje pomorskih pravaca, rok transporta, platežna moć potrošača i kvalitet koji jabuka zadržava posle više nedelja putovanja.
Srbiji se zato zaista otvara izvozna šansa. Ali ta šansa neće biti iskorišćena samo većom količinom. Biće potrebni precizno odabrana tržišta, dugoročni ugovori, prepoznatljiv kvalitet, dobro pakovanje i jabuka koja i posle dugog transporta stiže do potrošača u stanju u kojem je poželeo da je ponovo kupi.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)