OD RIMLJANA, PREKO ŽURKE KNEZA MIHAILA, DO DANAS Srbija ima bogatu istoriju vinogradarstva i vreme je da se to i pokaže
Prvi međunarodni sajam vina, „Vinska vizija Otvorenog Balkana“ koji je otvoren juče na Beogradskom sajmu, poseban je po tri osnova. Pod jedan, to je ključna vinska regionalna manifestacija, koja bi trebalo da dodatno da produbi tržišne veze Srbije, Albanije i Severne Makedonije, kao nosioce sajma, sa 235 gostujućih vinarija.
Pod dva, na toj velikoj manifestaciji je okupljeno 400 izlagača iz 22 zemlje, uključujući tu, pored evropskih, i Argentinu, Australiju, SAD, Južnu Afriku i Čile.
I pod tri, ali podjednako važno, to je prilika da se eksperti, ali i ljubitelji vina, upoznaju sa pomalo skrajnutom granom industrije, koja nije obavezno povezivana sa Srbijom, a to je, jasno, vinarstvo.
Dakle, pravi je trenutak da se svi podsetimo, kako je počela srpska vinska priča i kako je došla do toga da može da parira i nekim znatno poznatijim zemljama, sa dugom istorijom gajenja vinove loze.
Čak i površnim guglanjem, dolazi se do teksta o istorijatu srpskog vinogradarstva, koji je, sigurno ne slučajno, pisala ugledna Nacionalna geografija.
Vinogradarstvo u Srbiji počelo je pre deset vekova, a vezuje se za imperatora Marka Aurelija Proba, koji je rođen u Sirmijumu (Sremskoj Mitrovici) 232. godine. On je zasadio vinovu lozu na plodnim obroncima Fruške Gore, pa se zbog toga za njegovo ime vezuje početak vinogradarstva u Srbiji.
I Nemanjići su znali za dobro vino
Sama istorija autentičnog, domaćeg vinogradarstva, ipak, počinje nešto kasnije, od 8. veka i u direktnoj je vezi sa razvojem srpske države, a pravi procvat doživljava tokom vladavine Nemanjića, od 11. do 14. veka.
Zahvaljujući svemu tome, somelijer Aleksandar Bikicki je zabeležio da je Vinogradarstvo i vinarstvo Srema jedno od najstarijih i najznačajnijih u ovom delu Evrope.
– Vinski podrumi u Sremskim Karlovcima i Irigu i danas su pravi doživljaj za goste. Oni su posle Prvog svetskog rata podizani u vidu laguma sa drvenim svodovima. Za vrenje i čuvanje vina koristila su se isključivo drvena burad sa drvenim ili metalnim obručima. I danas se može naći jedan broj podruma sa drvenim sudovima, mada se sve više prelazi na metalne – zebeležio je Bikicki za vinsketure.rs
Bikicki navodi da su Karlovčani, koji su bili čuveni po svojim specijalnim vinima Ausbruhu i Bermetu, obnovili su devedesetih godina prošlog veka proizvodnju ovih vina. A tehnologija pravljenja čuvala se i prenosila kao tajna u karlovačkim porodicama.
Naravno, čuvena sremska vina vremenom su dobila konkurenciju, a posebno krajem 20-og veka, kada su širom Srbije počele da niču vinogradi sa vrhunskom vinovom lozom i istim takvim vinima. Na vinsku mapu upisale su se vinarije iz Smeredeva, Surduka, Starog Slankamena, Negotina, Vranja, i iz mnogih drugih mesta.
Veselje i zabava na berbi u Smeredevu
Treba napomenuti i to da je u pitanju ekspanzija vinogradarstva, koje je uveliko postojalo širom cele Srbije. U tom smlislu, kada pominjemo Smederevo, čuveni srpski grad je u vezi i sa razvojem vinskog turizma. A prvi je, što se kaže, „povukao nogu“ knez Mihailo Obrenović lično. On je, baš negde u ovo vreme, tačnije 1. septembra 1864, otišao u Smederevo na berbu u svom vinogradu. I tom prilikom poveo „svu gospodu savetnike i ostalu gospodu ministre“, pa su, ostaće zabeleženo, ceo dan proveli u veselju i zabavi.
– Koliko je vinogradarstvo smatrano ozbiljnom granom privrede govori i podatak da je prilično pompezno za to vreme najavljivan i objavljivan „Prvi zemaljski javan zbor vinara i vinodelaca u Srbiji“, koji je održan u Nišu na Svetog Trifuna i Sretenje, 01. i 02. februara 1889 – zabeležila je Mirjana Maksimović za sajt Žene i vino.
Na zboru se diskutovalo o tome kako povećati prihode od prodaje vina, o izvozu vina, načinima udruživanja vinara… i tradicija se sada uspešno nastavlja.
Kako tada, tako i danas, svima je bilo jasno da srpsko vino ima i potencijal i kvalitet, što će se sigurno videti i na sajmu u Beogradu, koji traje do nedelje, 4, septembra.