Danas sa suprugom vodi fabriku cidera u zapadnoj Srbiji, proizvodi oko 100.000 litara godišnje i kaže da je upravo ovde pronašao nešto što mu je nedostajalo u Americi – osećaj slobode, porodice i zajedništva.

Kada je Šon pre desetak godina prvi put stigao u Beograd, nije planirao da Srbija jednog dana postane njegov dom. Došao je zbog kratkog poslovnog projekta, ali ga je već tada privuklo nešto što nije očekivao. U poređenju sa evropskim gradovima koje je poznavao, poput Stokholma i Amsterdama, Beograd mu je delovao drugačije. Tragovi ratova i burne prošlosti bili su vidljivi, ali su mu pažnju mnogo više privukli ljudi.

Toplina, neposrednost i snažne veze među ljudima ostavili su na njega snažan utisak. Danas je Srbija njegov dom, a nekadašnja fabrika obuće u zapadnom delu zemlje postala je mesto na kojem sa suprugom pravi cider (ili sajder je fermentisano alkoholno piće koje se pravi od ceđenog soka jabuke, a ređe i kruške).

Od fabrike obuće do 100.000 litara cidera

Njihov biznis zasnovan je na lokalnim jabukama, a godišnja proizvodnja dostiže oko 100.000 litara cidera.

Za Šona su upravo domaće jabuke jedan od razloga zbog kojih ovaj posao ima potencijal. Srpske sorte, smatra, imaju specifične ukuse koji proizvodu daju karakter, dok je čitava priča oko voća i fermentacije snažno povezana sa ovdašnjom tradicijom.

Posebno ga je privukla kultura rakije.

Iako cider nije rakija, Šon u oba proizvoda vidi sličnu vezu sa prirodom, voćem, domaćinstvom i druženjem. U Srbiji alkoholna pića, prema njegovom iskustvu, nisu samo proizvod koji se prodaje – ona su deo društvenog života.

„U Americi mi je ovo nedostajalo“

Iako Srbija ima ozbiljne birokratske prepreke i tržište koje je mnogo manje od američkog, Šon kaže da mu život ovde pruža osećaj lične slobode koji nije imao u San Francisku.

Upravo je to jedan od najvećih paradoksa njegovog iskustva. Došao je iz jednog od najpoznatijih tehnoloških i poslovnih centara sveta, grada u kojem se stvaraju kompanije vredne milijarde dolara, ali je u Srbiji pronašao drugačiji kvalitet života.

Za njega su najvažniji porodica, prijatelji i vreme provedeno sa ljudima. Američki način života opisuje kao mnogo individualističkiji i snažnije usmeren ka karijeri. U Srbiji je, nasuprot tome, pronašao društvo u kojem porodica i prijateljstva zauzimaju mnogo važnije mesto u svakodnevnom životu.

Posebno mu znači što njegovo dete odrasta blizu porodice njegove supruge.

Kafana kao simbol Srbije

Jedan od simbola novog života za Šona postala je – kafana. On je ne posmatra samo kao mesto na kojem se jede i pije, već kao prostor u kojem se ljudi sreću, razgovaraju i provode vreme zajedno. Upravo taj osećaj zajedništva jedan je od razloga zbog kojih Srbiju danas doživljava drugačije nego kada je prvi put došao.

Naravno, prilagođavanje nije uvek bilo jednostavno. Kao Amerikanac, povremeno se susretao i sa predrasudama. Ipak, kaže da su ga lokalni ljudi često branili i stajali na njegovu stranu. Većinu Srba koje je upoznao opisuje kao otvorene, gostoljubive i spremne da prihvate drugačije.

Srpsko tržište još nije naviklo na pravi cider

Veći problem za njegov biznis predstavlja nešto mnogo praktičnije – tržište.

Cider u Srbiji još nema tradiciju kakvu ima u Velikoj Britaniji, SAD ili pojedinim zapadnoevropskim zemljama. Deo potrošača nije navikao na autentični cider od fermentisanog soka jabuke, što proizvođačima otežava pozicioniranje proizvoda. Zato Šon eksperimentiše. Jedan od zanimljivijih primera je cider sa dodatkom lavande, koji je, prema njegovom iskustvu, privukao veliki broj kupaca. Umesto da se ograniči na tradicionalni ukus, on pokušava da pronađe kombinacije koje bi mogle da zainteresuju i domaće potrošače.

Zašto je ostao?

Kada se sve sabere, Šonova odluka nije bila samo poslovna. U Srbiji je pronašao nešto što nije mogao lako da izmeri novcem – svakodnevni život koji je sporiji, neposredniji i više usmeren na porodicu i prijatelje. To ne znači da ovde nema problema. Naprotiv, birokratija, veličina tržišta i ograničene poslovne mogućnosti predstavljaju realne prepreke za svakog preduzetnika.

Ali Šon je, čini se, pronašao sopstvenu računicu. Umesto karijere i života u jednom od najskupljih i najintenzivnijih američkih gradova, izabrao je Srbiju, proizvodnju cidera, jabuke iz domaćeg kraja, kafanu i porodični život. Njegova priča tako pokazuje zanimljiv paradoks savremenog preduzetništva: ponekad čovek ne odlazi iz velike svetske metropole da bi pronašao veće tržište, već da bi pronašao život koji mu više odgovara.

Amerikanac

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Expo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na TiktokuFejsbuku i na našoj Instagram stranici.