Ponekad je, da biste uživali u pravoj prirodnoj lepoti, umesto dereza, dovoljno imati vozačku dozvolu. Srećom, takav slučaj se može naći u obližnjoj Austriji, na Grosgloknerskom putu, koji se smatra jednim od najlepših panoramskih puteva na evropskom kontinentu.

Grosgloknerski visokoalpski put je zaista zadivljujući i jedno je od najboljih mesta za doživljaj jedinstvene lepote Alpa.

Put kroz Alpe koji ostavlja bez daha

Visokoalpski put Grosglokner otvoren je za saobraćaj 1935. godine. Danas je, naravno, postao bezbedniji, širi i udobniji za vožnju, dostupan praktično tokom cele godine, a prati ga i bogata turistička infrastruktura i ponuda.

Međutim, jedna stvar se nikada nije promenila: vožnja njime i dalje oduzima dah. Upravo zato deluje kao magnet za ljubitelje prirode i privlači ih iz svih krajeva sveta.

Svi oni mogu biti sigurni da će pronaći nešto za sebe: od planinarskih izazova i pešačkih staza u neposrednoj blizini, preko hotela i kuća za odmor do muzeja i, naravno, vidikovaca. Tu su i tematska igrališta za porodice sa decom. 

48 kilometara kroz Alpe i čak 36 spektakularnih krivina

Sam put je dugačak 48 kilometara i ima 36 krivina. Svaka od njih, hvali se na veb stranici puta, prava je poslastica. Inače, najviša tačka kroz koju put prolazi je Edelvajšpice na 2.500 metara nadmorske visine, a sam put povezuje Bruk u regionu Salcburg sa Hajligenblutom u Koruškoj.

Ova ruta vodi posetioce duboko u centar najvećeg austrijskog nacionalnog parka, Visokih Tauera. Park se prostire na površini od 1.800 kvadratnih kilometara i proteže se kroz nekoliko austrijskih regiona - pomenute Salcburg i Korušku, kao i Tirol.

Na 2.369 metara čeka prizor koji se pamti

Cilj svih posetilaca, navodi se na stranici, jeste Kajzer-Franc-Jozefs-Hoe, ili Visina cara Franca Jozefa. Prostire se na nadmorskoj visini od 2.369 metara, a jednom, 1856. godine, posetio ga je i sam car da uživa u njegovoj lepoti, zbog čega lokacija duguje ime njemu.

Naime, upravo tamo možete uživati u divnom pogledu na Grosglokner, najvišu planinu u Austriji po kojoj je put dobio ime, visoku 3.798 metara, ali odmah ispod nje nalazi se glečer Pasterce.

Nažalost, glečer priča tužnu priču. Dugačak je oko osam kilometara i smatra se najvećim glečerom u Istočnim Alpima, ali se svake godine smanjuje za oko 50 metara. Njegova ukupna zapremina se bukvalno prepolovila od prvih merenja 1851. godine. 

Nekada su mu se rugali, danas ga posećuju milioni

Ovaj čuveni put, koji je sada pogodan za vožnju praktično svim prevoznim sredstvima, od autobusa do bicikala, svoj nastanak duguje inženjeru Francu Valaku i guverneru Salcburga Francu Rerlu, koji su "gurali" projekat.

Upravo su njih dvojica, zasluženo, prvi vozili njime kada je završen. Ironično, danas izuzetno uspešan i popularan projekat bio je ismejan u svojoj početnoj koncepciji. Kada je grupa austrijskih stručnjaka 1924. godine predložila plan za izgradnju puta preko planina, bili su ismevani.

U to vreme, u Austriji, Nemačkoj i Italiji bilo je samo 154.000 privatnih automobila, 92.000 motocikala i dve hiljade kilometara asfaltiranih puteva, tako da takva turistička investicija nije zvučala baš profitabilno. Pored toga, Austrija je bila u takvom ekonomskom rasulu da je čak i najskromniji dizajn puta izgledao finansijski neisplativ.

Ali izgradnja je na kraju počela, sa ciljem stvaranja radnih mesta: 3.200 radnika je počelo da radi na njoj 1930. godine. Predviđalo se da će, kada bude završena, privući 120.000 ljudi godišnje. Međutim, do 1938. godine ih je već bilo 375.000. Godine 1962, 1,3 miliona ljudi je posetilo put, a 360.000 vozila je vozilo njime.

Put je otvoren od maja do početka novembra

Put se otvara za saobraćaj svake godine krajem aprila ili početkom maja, a može se voziti do kraja oktobra ili početka novembra. Nije uvek bilo tako. U početku, 1936. i 1937. godine, 350 ljudi je lopatama čistilo sneg sa puta kako bi bar jedna traka bila prohodna. U to vreme, bio je otvoren za saobraćaj samo 132 dana u godini.

Poseta njemu je danas više nego moguća, pa čak i turističke agencije nude izletničke pakete sa ovim alpskim putem kao krajnjim odredištem.

Ako krećete na put sopstvenim automobilom, moraćete da izdvojite 46,50 evra za dnevnu kartu (za električni ili vodonični automobil platićete nešto manje - 40 evra, ali će oni sa hibridima biti razočarani jer je cena za njih ista kao i za standardna vozila). Sve detalje, radno vreme, cene i pravila možete pronaći na zvaničnom veb-sajtu, piše Putni kofer.

Zahvaljujući svojoj lepoti, ovaj panoramski put je postao deo opšte kulture. Na primer, služio je kao prelepa kulisa u mnogim filmovima, ali i muzičkim spotovima. Čak se "uvukao" i u Bolivud, odnosno u njegova filmska dela. U dva navrata je bio i deo biciklističke drumske trke Điro d’Italija.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Eskpo 2027

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na TiktokuFejsbuku i na našoj Instagram stranici.