KUDA SRLJA AMERIKA Džozef Bajden je zapretio Saudijcima – i to je greška koja može skupo da ga košta
Nije baš prijatno ovih dana biti u koži Džozefa Bajdena, predsednika SAD-a. A ni poslednjih meseci, ako ćemo pravo.
Poslednji udarac stigao je iz Saudijske Arabije, preciznije, iz odluke OPEK plus, na čijem su čelu Saudijci, da smanji proizvodnju nafte na dva miliona barela dnevno. Amerikanci su taj potez protumačili kao pružanje pomoći i podrške Putinu. OPEK plus je, da podsetimo, grupa zemalja izvoznica nafte koju sačinjavaju Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela.
Ono što Bajdena posebno boli (mada to nije izjavio direktno), a o čemu je Bizportal već pisao, jeste to što ga već u novembru čekaju kongresni izbori, a Saudijci ga uporno ignorišu. Jedan od glavnih aduta izbora mu je upravo cena nafte, preciznije, cena goriva, i bilo bi idealno da se u toj situaciji ona smanji. Sada, uz potez OPEKA+, šanse za to su anulirane.
Šurovanje s Rusima?
I to je samo delić problema koji tište Bajdena. Svađa sa Saudijskom Arabijom je očigledno dosegla svoj vrhunac. Nekada davno, Saudijci su bili najbolji prijatelji Amerike, međutim, očigledno je da su odnosi toliko zatrovani da nije isključeno da i Saudijska Arabija stigne na čuveni spisak zemalja koja radi protiv „nacionalnih interesa” Amerike.
Sa druge strane, saudijski ministar inostranih poslova, princ Fajsal bin Farhan, naglasio je da su odluke OPEK plus vođene isključivo ekonomskim motivima, i da su donete jednoglasno u okviru grupe. U prevodu, njih samo pare zanimaju. Što se može očekivati od naftaša, zar ne? U uslovima energetske krize, najverovatnije je da princ govori istinu, ali šta to vredi? Bajden ih je već optužio da šuruju sa Rusima, i sad nema nazad. Jedino je nejasno kako Bajden misli da kazni Saudijce, a i veliko je pitanje da li ima neki konkretan plan povodom njih.
Osim Saudijaca, a otkad je počeo sukob u Ukrajini, Bajden ima problema i sa Kinom, i to najviše zbog odluka koje sam Bajden donosi. Podsetimo, još u junu je iz Vašingtona gromoglasno, kako to obično i rade, najavljena dugoročna i sveobuhvatna ekonomska saradnja sa Tajvanom, i tako je, ponovo, gurnut prst u oko Kini. S obzirom na to da Kina Tajvan smatra delom svoje teritorije, to je izazvalo gnevnu reakciju kineskih diplomata, pa čak i kinesko zveckanje oružjem oko pomenute ostrvske zemlje.
A ovih dana, Amerika je ponovo aktivirala i odluku o odsecanju Kine pristupu američkoj industriji čipova, zabranivši svima koji ih proizvode, a imaju veze sa SAD-om, da ih ne prodaju Kinezima. Naravno, zategnuti odnos na relaciji te dve zemlje nije od juče, štaviše, pokrenuo ga je bivši američki predsednik Donald Tramp, ali Bajden vrlo agresivno zastupa taj deo spoljne politike svoje zemlje.
Trampe, vrati se, sve ti je oprošteno!
Kad smo već kod Trampa, njega je ovih dana prizivao mađarski premijer, Viktor Orban, koji je izjavio da je Tramp jedini koji može da zaustavi rat u Ukrajini, jer je Bajden „otišao predaleko”, nazivajući Putina ratnim zločincem, između ostalih zapaljivih izjava. I mnogim drugim Bajdenovim kritičarima deluje da se on suviše upleo u ukrajinski rat, bez jasne strategije kako da se iz njega izvuče.
Jedinu korist koju Amerika trenutno ima iz sukoba jeste prodaja prirodnog gasa Evropi. Međutim, to teško da će mu biti dovoljno na predstojećim izborima za kongres. Ako hitno ne reši problem sa naftom (a tu Rusija trenutno vodi, zahvaljujući OPEK-u), teško će ubediti svoje građane da Tramp, odnosno Republikanska stranka, nije bolje rešenje.
Uostalom, Tramp je uvek patio za tim da dobije Nobelovu nagradu za mir. Možda mu treba dati šansu da reši problem sa Putinom. Nema se šta izgubiti, ionako je već sve otišlo dođavola.