Godine 2001. savezna vlada je već četiri godine zaredom beležila budžetski suficit, a Kongresna kancelarija za budžet (CBO) čak je prognozirala da će američki javni dug praktično biti sveden na nulu do 2009. godine.
To se, blago rečeno, nije dogodilo. Umesto toga, javni dug je nastavio da raste, dostigavši 10 biliona dolara 2008. godine, a zatim se u narednih 18 godina učetvorostručio, da bi ove nedelje dostigao sumornu prekretnicu od više od 40 biliona dolara ukupnog duga. „Spirala duga počinje“, upozorio je Mark Goldvejn, viši potpredsednik Komiteta za odgovoran federalni budžet (CRFB), čija je analiza detaljno pokazala kako se suficit od 1,2 odsto iz 2001. godine pretvorio u deficite od 6 odsto, koji su danas postali uobičajeni, iako su se istorijski takvi nivoi beležili samo tokom ratova ili dubokih recesija, prenosi Jahu fajnens.
Najnovije projekcije pokazuju da će američka vlada fiskalnu godinu, koja se završava 30. septembra, okončati sa deficitom od 2,1 bilion dolara. Samo servisiranje duga sada čini 15 odsto ukupne državne potrošnje SAD – više nego što vlada troši na odbranu.
Kako su dospeli dotle
Tri vrste odluka, koje su često donosile uz podršku obe političke stranke, dovele su do toga da dug za samo nekoliko godina poraste na tako visok nivo, navodi CRFB u analizi iz 2024. godine.
Analiza je urađena pre Trampovog zakona „One Big Beautiful Bill Act“, za koji se procenjuje da će sam povećati nacionalni dug za više od 4 biliona dolara. Ipak, analiza je pokazala da su velika smanjenja poreza uvedena za vreme Džordža V. Buša i tokom prvog Trampovog mandata odgovorna za 37 odsto sadašnjeg duga.
Te mere – zajedno sa ratovima u Avganistanu i Iraku i pucanjem dot-kom balona – bile su među prvim faktorima koji su poremetili državne finansije. Smanjenje poreza odmah je smanjilo prihode, a potom su poreske olakšice produžavane, često i uz podršku demokrata, čime je njihov uticaj na javne finansije postao još veći i počela je da se produbljuje rupa u budžetu koja postoji i danas.
Možda je najzanimljivije to koliko se odgovornost može podeliti između dve stranke. Prema CRFB-u, povećanje državne potrošnje, za koje su demokrate često bile najveći zagovornici, predstavlja osnovni uzrok još 33 odsto sadašnjeg američkog duga.
Veliki deo tog povećanja potrošnje odobrili su članovi obe stranke, između ostalog zbog starenja stanovništva, koje je dovelo do velikog širenja programa Medicare i povećalo troškove sistema socijalne zaštite. Socijalno osiguranje, Medicare i Medicaid sada zajedno gutaju oko polovine federalnog budžeta svake godine. „Da nije bilo ovih smanjenja poreza i povećanja potrošnje, dug bi bio u potpunosti otplaćen“, navodi se u analizi CRFB-a.
Poslednja kategorija koja objašnjava kako su SAD dospele do ovako visokog nivoa duga u CRFB-u je označena kao „odgovori na recesiju“ – odnosno vanredna državna potrošnja namenjena borbi protiv ekonomskih padova i pandemije kovida 19. Ti izdaci čine preostalih 28 odsto sadašnjeg duga.
Kada se potrošnja razloži prema tome koja ju je stranka podržala, odgovornost je ponovo podeljena. Oko 8 odsto sadašnjeg duga može se pripisati zakonima koje su podržali isključivo republikanci, dok se 12 odsto može pripisati zakonima koje su podržali isključivo demokrate.
To znači da je čak 77 odsto sadašnjeg američkog javnog duga posledica zakona koji su usvojeni uz podršku obe stranke.
Ishod svih tih odluka jeste fiskalna putanja koja je potpuna suprotnost situaciji iz 2001. godine, kada su SAD beležile budžetske suficite.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)