SRPSKA ATINA KAO IBICA Počeo je Exit, cena noćenja je pravo malo bogatstvo, izdaju se terase, a turisti ne pitaju koliko košta
Počeo je Exit, festival koji je noćna mora Novosađanima, ili bar onima koji nemaju stan, kuću, terasu ili bilo šta što može da se izda strancima za četiri dana koliko i traje.
Imajuću u vidu da svake godine vojvođansku prestonicu poseti oko 30 odsto više turista nego prethodne godine dovodi se u pitanje gde će 200.000 turista da prespava tokom festivalskih dana.
Gledano godinama unazad, odnosno sada već više od dve decenije postojanja, Exit je nacionalno dobro koje budžetu Republike Srbije donese u proseku oko 15 miliona evra za samo nekoliko dana.
„Srbin domišljat uvek nađe način da zaradi“
Od kako je Exit festival poneo svetsku slavu i brojne prestižne nagrade smeštajni kapaciteti u Novom Sadu su svake godine popunjeni, sudeći po svetskim sajtovima za rezervacije smeštaja, poput Booking i Airbnb sajtova. Kako je potražnja postajala sve veća veliki broj ljudi počeo je da izdaje svoje stanove, vikendice, garaže, odnosno svaku nekretninu u kojoj može da se stavi krevet.
Poznat je taj genetski kod u našem narodu koji nas čini sposobnim i nekako specijalno darovitim da zaradimo onda i kada ima najmanje prostora za to.
Očekuje se da će ovogdodišnja poseta da probije sve rekorde, pa smo tragom toga prečešljali veliki broj privatnih oglasa za smeštaj tokom dana festivala.
Pre nego što se prebacim na brojke moram da iznesem svoje mišljenje apropo teme.
Noćenje, ali JEDNO noćenje u Novom Sadu u pojedinim delovima grada košta isto koliko na Ibici.
Krenimo redom, ako u ovom slučaju postoji red. S tim da festival traje četiri dana veliki broj stanova izdaje se u „kompletu“ na pet dana, a cene se za takvu uslugu kreću se od 200 do 500 evra.
Da se razumemo, ništa to nisu specijalno opremljeni stanovi. Krevet, jedan, drugi, treći, kupatilo, obična kuhinja i to je to. Prednost je ukoliko postoji terasa, što veća, ali i delovi grada koji su bliže samoj tvrđavi na kojoj se odvija zabava. Bilo je i onih svesnih oglašivača da nisu baš svi u mogućnosti da ostanu svih dana festivala, pa su takvima „izašli“ u susret sa cenom od „samo“ 100 evra za garsonjeru od 30 ak kvadratnih metara u centru srpske Atine za nepunih 24 boravka. Neko bi rekao „nije to mnogo, ionako je njih više tu“. No, da pojasnim zašto sam gore u tekstu spomenula Ibicu.
Suludo je pričati o čarima jednog od najlepših i najposećenijeg Balearskog osrtva, a iako se mnogima čini kao „nedostižna“ destinacija noćenje na ovom tropskom raju može da se nađe i za stotinak evra.
Na jednom od sajtova za rezervaciju privatnih smeštaja postoji na desetine stanova koje nude savršeno udoban smeštaj za istu cenu kao u Novom Sadu.
Novi Sad – smeštaj za 100 evra za noć
Ibica – smeštaj za 112 evra za noć
„Ko voli, nek izvoli“ , kaže stara sprska poslovica.
Da ne grešim dušu, bilo je i onih skromnih, korektnih oglašivača koji su za pristojne smeštaje tražili od 30-50 evra za noćenje, što kada se podeli na minimum dvoje ljudi i ne predstavlja ozbiljan trošak za par dana festivala u Novom Sadu.
Još jeftinija varijatna jesu smeštaji u udaljenijim novosadskim naseljima gde prenoćište ne prelazi 30 ak evra za celu stambenu jedinicu.
Novosađani se vode razmišljanjem da je to jedinstvena prilika da se u samo par dana zaradi i po nekoliko stotina evra na gomili, naravno. Ukoliko zanemarimo „Ibica cene“ u Srbiji, postoje i one varijante gde je zaista neverovatno kako se poneki uopšte usude da oglase svoju nekretninu za izdavanje ludim turistima iz drugih država. Bilo da je to apsolutno prazan stan sa dva kreveta, ili već terasa, izdaje se, odnosno verovatno se već izdalo jer je festival sinoć zvanično i počeo.
Bilo kako bilo, živeće srpski narod.