USLED HRONIČNOG NEDOSTATKA INTERESOVANJA RADE NAM STRANCI Zapošljava se sve veći broj Pakistanaca i Avganistanaca, ali kakve oni uslove imaju?
Evidentan je veliki broj stranaca u našoj zemlji, koji su uglavnom angažovani na infrastukturnim i građevinskim projektima kako bi se popunile praznine na domaćem tržištu radne snage. S početkom 2014. godine kada je stupio na snagu Zakon o zapošljavanju stranaca, uvoz radne snage doživeo je potpunu ekspanziju, pa upravo zbog toga danas brojimo desetine hiljada stranaca u našoj zemlji.
Statistika kaže da je u 2021. godini Nacionalna služba za zapošljavanje (NSZ) izdala je oko 23.000 dozvola za rad, što je gotovo udvostručeno u odnosu na prethodnu, kada je prema zvaničnim podacima registrovano 12.300 stranih radnika u Srbiji, ali i da je u sektoru industrije pre 30 godina radilo više od milion, a danas nepunih 500.000 ljudi.
Neodostaje nam veliki broj zanatlija
Nacionalna služba za zapošljavanje svesna je jasnog problema, pa je omogućila prekvalifikaciju i dokvalifikaciju domaćeg stanovništva kako bi se smanjio uvoz radne snage.
Srbiji najviše nedostaju kadrovi sa srednjom stručnom spremom, u raznim oblastima. Bilo da je to građevinarstvo, mašinstvo, ugostiteljstvo, saobraćaj, ali i ljudi sa visokim obrazovanjem poput inžinjera, biologa, elektro stručnjaka, mašinaca, lekara.
Naši ljudi nemaju interesovanja prema teškim poslovima u oblasti građevine?
Mirjana Kovačević iz Centra za edukaciju PKS, za medije je objasnila da svi privrednici moraju najpre da se informišu prilikom zapošljavanja inostrane radne snage i da ne iskaču iz zakonskih okvira.
Takođe, smatra da će i dalje biti potrebe za stranim radnicima posebno na izvođenju građevinskih radova i to zato što među našim stanovništvom nema interesovanja za tim poslovima. Ugovori za strane državljanje se uglavnom sklapaju na šest meseci do godinu dana.
Sve više „hobista“ u Srbiji
Da Srbiji nedostaje stručna radna snaga, kao i da ne postoji zainteresovanost za stručne škole, za Bizportal potvrdio je i Dejan Bojović, predsednik Asocijacije za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu, On je ovom prilikom istakao i potencijalne probleme koji bi mogli da se manifestuju u budućnosti u raznim oblastima.
– Srednje strukovne škole su prazne , nemamo zainteresovanu decu koja bi učila zanate. Našoj zemlji nedostaje stručne radne snage, a dolazak velike radne snage iz inostranstva bi mogao da bude problem na duže staze. Kod nas uglavnom rade hobisti, odnosno ljudi iz hobija koji se bave određenim poslovima koja im postaju zanimanja. Starih majstora, zanatlija, je sve manje, zbog njihovih godina naravno, a mlađih je sve manje. Izgubila se ta veza između starijih i mlađih – objašnjava Bojović.
Naš sagovornik ističe da je potpuno neverovatno što nemamo dovoljan broj ljudi koji bi obavljao građevinske poslove i da smo prinuđeni da je uvozimo, ali i dodaje da je upitna njihova kvalifikacija i da time remetimo naše tržište.
Uslovi za strance i koliko oni koštaju?
Najveći broj stranaca radnika je poreklom iz Pakistana, Indije i Avgasnistana. Oni su glavna radna snaga i oni ne postavljaju zahtevne uslove poslodavcima koji ih angažuju.
– Nema preteranih uslova. Dnevnica za inostranu radnu snagu, odnosno fizikalce je oko 25 evra po danu, što je negde oko 40 odsto manje od onoga što bi domaći fizikalci naplatili. Tu se dešava ušteda. Neophodna stvar jeste usavršavanje radne snage kada je već tu. Oni moraju da se dodatno kvalifikuju za određena građevinska zanimanja, bilo da je zidar ili armirač.
Po mišljenju Dejana Bojovića ovoliki uvoz radne snage nije neophodan, već da je potrebno investiranje u naše ljude i sam sistem obrazovanja kako bi se povratila zainteresovanost mladih za stručne škole širom Srbije, ali i prosperitet države u građevinskoj sferi.
– Najbolje iskustvo kompanija i firmi stiče na projektima koje bi domaće firme trebale da rade u našoj zemlji, sa što manje inostranih izvođača radova. Ovoliki uvoz radne snage po mom mišljenju nam nije potreban – završava za Bizportal Dejan Bojović.