ZAŠTO SAM ODBIJEN ZA KREDIT? Bizportal rešava dilemu građana – nije kriv kreditni biro, banka vam je rekla „NE”
U samom startu važno je rešti dilemu svih građana koja glasi „ Zašto me je odbio kreditni biro?“
Kreditni biro je institucija koja ima funkciju prikupljanja i skladištenja informacija koje im domaće banke prosleđuju, a tiču se klijenata. Ni na jedan način ova institucija ne može da utiče na te podatke, niti da ih menja ili briše. Banka je ta koja odlučuje o sudbini potencijalnog klijenta, odnosno da li će neko fizičko lice dobiti novčani zajam ili ne.
Podaci koje uključuje izveštaj iz kreditnog biroa su upravo one koje se tiču samih finansija. Da li postoje trenutna zaduženja, aktivne suluge, koje usluge je klijent koristio, ali i koliko je određeno lice uredno po pitanju otplate kreditnih usluga, odnosno rata.
„Crna lista” kreditnog biroa?
Put do negativnog statusa u kreditnom birou je vrlo jednostavan i brz, za razliku od brisanja negativnih podataka. Posle šezdesetog (60) dana neizmerenih obaveza fizičko lice postaje blokirano, odnosno onemogućeno za dobijanje novčanih zajmova u svim domaćim bankama. Kada se dugovanje briše?
Iz baze podataka negativan status se briše u roku od tri godine, počev od dana izmirenja dugovanja klijenta prema banci, odnosno prilikom raskida ugovora o korišćenju usluge. Tek tada se brišu sve inforamcije i tada se dobija status urednog platiše, kao i mogućnost ponovnog zaduženja u bankama.
Zatarelost dugovanja je moguće samo u slučajevima da je potraživanje starije od deset godina, ali i da matična banka nije pokrenula sudski spor za naplatu potraživanja (duga). S obzirom na to da su banke te koje upisuju i brišu podatke u bazu kreditnog biroa, od njih mora da se traži zahtev, kada se fizičko lice poziva na zastarelost potraživanja.
Kako do podataka o fizičkim licima koji se čuvaju u bazi kreditnog biroa?
Procedura dobijanja finasijskog izveštaja je jednostavna. Ona zahteva odlazak u bilo koju banku u kojoj izdaju lične podatke podnosiocu zahteva. Druga opcija izdavanja izveštaja moguća je u samom kreditnom birou, takođe na lični upit. Prvi izveštaj u toku jedne kalendarske godine je besplatan, dok se ostali naplaćuju po standardnoj tarifi za usluge u kreditnom birou.
Da li kreditni biro ima ovlašćenje za slanje podataka bankama na upit?
Mladenom Alfirović, pravni savetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, objašnjava po kom principu funkcioniše ova institucija.
– Podaci sa kreditnog biroa ne bi trebalo da budu javno dostupni. To je institucija koja vodi evidenciju između ostalog i o nečijoj zaduženosti i njegovim finansijskim obavezama, a to nikako ne bi smelo da bude javno dostupno (fizičkim licima). Takva informacija se pribavlja samo na zahtev banaka kada se odobravaju proizvodi, a najčešće kredit. Ti podaci ipak predstavljaju i neku vrstu osetljivih ličnih podataka, koliko je neko zadužen, koliki su mu krediti i slično – objašnjava Alfirović.
Zakonsko ovlašćenje za rad kreditnog biroa je neophodno, jer bi u suprotnom njegovo poslovanje bilo nezakonito.
– Narodna banka Srbije kao regulatorna institucija po zakonu je dužna da vrši nadzor nad poslovanjem banaka, pa tako i nad kreditnim biroom. Narodna banka je to poslovanje uredila podzakonskim aktima i upravo time omogućila bankama da prikupljaju tu vrstu ličnih podata pre nego što odobre kreditni proizvod nekom korisniku. Bez dozvole NBS je takav scenario nezamisliv, jer bi u suprotnom to bila zloupotreba podataka – rekao je naš sagovorinik.
Prema rečima Mladena Alfirovića, kreditni biro je kao institucija uvedena zbog sigurnosti banaka, iako to zvuči pomalo apsurdno, jer se banke i bez kreditnog biroa osiguravaju na sve moguće načine i vrlo su ažurne kada je u pitanju zvanje klijenata koji duguju čak i minimalne svote od nekoliko hiljada dinara.