TAČKA RAZDORA Ako se na bogatom severu Evrope svađaju oko struje – šta li čeka ostatak sveta?
Kada sa severa Evrope, poslovično dobrostojeće, od ljudi koji su direktno uključeni u borbu za svaki kubni metar gasa i galon nafte, stignu apokaliptične izjave o budućnosti, onda je svakako trenutak da se svi zabrinemo.
Nikom nije lako, ali svakako je veliko iznenađenje jučerašnja izjava belgijske ministarke energetike, Tine Van der Straten, koja je otišla tri koraka dalje od svih. Da, izjava stiže iz Belgije, Brisela, dakle glavnog grada Evropske unije, to jest, njenog administrativnog sedišta.
Deset godina hladnoće?
Preciznije, ona je samo ponovila nedavnu izjavu premijera Belgije, Aleksandera de Krua, da će sledećih deset (i brojem, 10) zima biti, kako su rekli „strašne“. Ogradila se donekle u nastavku izjave, rekavši da će biti strašne – ako se ništa ne preduzme. I predložila da cene gasa u celoj Evropi budu hitno zamrznute.
To je što se gasa tiče. A što se nafte tiče, tu se danas javio, ni manje ni više, nego izvršni direktor Šela (Shell) jedne od najmoćnijih naftnih kompanija na svetu, holandski biznismen Bernardus Ben van Beurden.
On je takođe rekao da će Evropa biti suočena sa krizom energenata, ali je nastupio blaže od belgijske ministarke, mada se složio u jednom – zimska sezona 2022/2023 biće samo prva u nizu teških za preživljavanje.
Nabrajanje mračnih prognoza evropskih vlastodržaca i uspešnih poslovnih ljudi moglo bi potrajati, ali reklo bi se da su ove dovoljne.
Dakle, dva ključna energenta, nafta i gas, postaju vredniji od zlata, i ako ta predviđanja stiže od ljudi koji imaju moć, koji znaju mnogo više nego što saopštavaju u svojim šturim izjavama, onda je jasno da se nikom ne piše dobro.
Počele su i svađe
Međutim, ima tu još nešto, što je u Van Beurdenovoj kratkoj, ali efektnoj izjavi, dodatni razlog za zabrinutost (pre svega, što se Evrope tiče). On je rekao i sledeće:
– Kriza će dovesti na iskušenje solidarnost država članica Evropske unije, s obzirom na to da će svaka pojedina vlada biti prisiljena da odlučuje o načinu na koji će obezbediti nastavak rada ključnih industrijskih sektora – napomenuo je izvršni direktor Šela.
Dakle, osim činjenice da je stezanje kaiša, puzajuća inflacija i štednja struje već realnost, postoji i još jedan, verni saborac svake krize, odvajkada – jednom rečju, razdor.
Ono čega se Beurden s pravom plaši (ne za sebe, on lično je zbrinut, nego u širem smislu) jeste da će zemlje Evrope, po prirodi stvari, početi da se zatvaraju i brinu svoju brigu. I to se već dešava. Kako su preneli mediji, operateri elektroenergetskih mreža Danske, Finske i Švedske upozorili su Norvešku da je ugrozila snabdevanje evropskog tržišta strujom.
Sebični, pokvareni, nacionalisti…
Norveška planira da ograniči izvoz struje, iako je i dalje ima u obilju, za svaki slučaj. Njene komšije su pobesnele – nazivaju taj potez „nacionalističkim korakom“, sebičnošću, pa idu i korak dalje. Kažu da je „napuštanje energetske solidarnosti“ najbolji način da se pomogne Rusiji.
Veoma teške reči. Ako se na miroljubivom i imućnom severu Evrope svađaju oko struje i energenata, šta li tek čeka ostatak sveta?
Mada je bilo očekivano. Podsetimo, Bizportal je pisao o tome da će i Srbija, koja mora da uvozi struju, možda naići na sličan problem – da će je , oni koji je inače imaju za izvoz, čuvati za sebe.
I, kad se sve sabere, nekako je i logično. Hleb, struja, nafta, gas, se dele i prodaju kada ih imaš dovoljno i za sebe, zar ne?
Takođe, uopšte nije isključeno da Rusija sve to posmatra sa zadovoljnim osmehom na licu, i likuje .
No, to sad nikom nije previše bitno, situacija se prokrenula. Vreme je, očigledno za onu staru „use, i u svoje kljuse“. Pa ko duže izdrži.