NI NAFTA, NI GAS Energent sa kojim bi Srbija mogla da kuburi je struja – tri su ključna razloga za to, a biće problema i sa uvozom
Jedna informacija, koja je već neko vreme poznata, izazvala je ovih dana neku vrstu panike. A to je da će Srbija od 1. novembra biti pogođena evropskim sankcijama protiv Rusije, zbog kojih neće moći da dobija rusku naftu.
Međutim, to nije ništa novo, u pitanju je deo šestog paketa sankcija, koje je Evropa nametnula Rusiji. Prema rečima stručnjaka sa kojim smo razgovarali, Srbija će većinom energenata biti opskrbljena, a jedini ozbiljan problem može da bude struja, to jest, nedostatak iste.
Što se nafte tiče, kako je Bizportal već pisao, Srbija ima više izvora iz kojih može da ga dobije, a iz Rusije je, po pravilu, stizalo oko 15 odsto od ukupne količine. Jedna od varijanti je da se nabavlja više iz Norveške (trenutno iz te zemlje stiže oko 1 odsto), dok ostatak nafte stiže iz Iraka i Kazahstana i nema prepreka da se, po potrebi, naruči više.
Suša koči sve, pa i barže
Kada je gas u pitanju, u junu je, podsetimo, ugovoreno da se 500 milion kubnih metara čuva u skladištu u Mađarskoj, a bića ga i u našem skladištu u Banatskom dvoru, koje ima zapreminu od 450 miliona kubnih metara.
Međutim, ono što mnogim zemljama, pa i Srbiji, može da pokvari planove, jeste suša, koja je desetkovala i reke širom Evrope, uključujući i Dunav i Savu. A poznato je da se baržama prenosi najveći broj energenata. Srbija već oseća posledice – ovih dana je zbog veoma niskog vodostaja, obustavljena dostava uglja iz Bugarske, a nafta koja stiže rekom iz Mađarske putuje otežano.
Iz državne vrha stižu i najave da će biti pokušana i dostava uglja iz Kine, međutim, on opet mora da prođe rekom preko Bugarske.
Možda najgore od svega je to što se, prema dugoročnoj prognozi, očekuje da će se suša nastaviti i tokom celog septembra. Dakle, uz ulaganje napora da svi energenti budu dostavljeni na vreme, ostaje problem „više sile”, koji samo priroda može da reši, a to ne ide u dobrom smeru.
I tu se vraćamo na ono što može da bude izvor neprilika – električna energija. S obzirom na to da su, prema rečima stručnjaka sa kojima smo se konsultovali, sve reke na minimumu vodostaja, hidropotencijal naše države je veoma loš. Pored toga, postoje još dve ključne „kočnice”.
Kako da uvezemo struju, ako je Evropa čuva za sebe?
– Drugi problem je taj što nije rešen kvalitet i količina uglja koja je potrebna za proizvodnju struje – kaže naš izvor, upućen u energetska pitanja.
A treći problem je, kako navodi, tehničke prirode, i tiče se remonta postrojenja Elektroprivrede, odnosno dotrajalosti celog sistema. Zorana Mihajlović, ministarka energetike, juče je izjavila da je Srbija potrošila 1,5 milijardi evra i da će se struja uvoziti i tokom zime. Kao i da je neophodno da se razmišlja o štednji.
– Da je EPS investirao i gradio nova postrojenja, danas bi bilo drugačije. Kao što smo ulagali u drumske koridore, tako moramo i u elektroenergetske sisteme. Ako energetika nije stabilna, ništa od srpske nezavisnosti – istakla je nedavno Mihajlović.
Dakle, što se ove godine tiče, neminovno je da se oslanjamo na uvoz struje, što jeste kratkoročno, ali trenutno jedino rešenje. I eto novog problema, koje opet nije do nas: nije problem uvesti struju, nego odakle je uzeti, kad Evropa jedva uspeva da namiri sebe.
Jer, na kraju krajeva, neće biti sporne ni hidroelektrane, ili nuklearne elektrane, koje će širom Evrope proizvoditi struju koju bismo mogli da kupimo. Problem je u tome što će zemlje Evrope, u strahu od nestašica, čuvati struju za sebe.
Sve u svemu, i tu delimo sudbinu Evrope, pa i regiona, jer i Bosna i Crna Gora i Severna Makedonija kubure sa strujom. I ni oni nisu raspoloženi da je prodaju. Imajući u vidu sve navedeno, nije ni čudo što se već duže vreme najavljuje poskupljenje struje. Iako je vrlo nepopularno, ispada da je (teško je ovo napisati) i neminovno, pa čak i potrebno. Pod uslovom da se veći deo tog novca konačno uloži u remont naše elektrosistema.