TA STRAŠNA REČENICA Kako glasi? Referentna kamatna stopa!
Ta strašna rečenica – referentna kamatna stopa. Da vam je neko, nekad pričao da te tri reči mogu da znače tihu jezu koja prolazi niz kičmu, da li biste poverovali u to? Nekada se znalo – glad, bolest, smrt, to je ono čega se svaki normalan (a i nenormalan) čovek plaši. Međutim, od februara prošle godine, pa do danas, referetna kamatna stopa, kojom se centralne banke zemalja služe da zauzdaju inflaciju, uporno raste, što u svetu, što u Srbiji.
Na prvi pogled, ne deluje tako strašno. Glavne banke, recimo, Evropska centralna, ili američka, koja se zove Federalne rezerve, kaže – podići ćemo referentnu kamatnu stopu za 0,25 baznih poena. Prosečan čovek kaže – ne razumem, ali verovatno nije ni bitno. To deluje tako malo, ništavno. Šta je to prema večnosti, borbi za goli život, kupovini osnovnih životnih namirnica? Ima neke veze, ali je sitno, dva-tri dinara gore dole.
Ma, kakvi. Nije uopšte sitno. Hajde da se podsetimo šta je to referentna kamatna stopa. Zvanična definicija glasi – to je osnovna stopa prema kojoj se upravljaju sve ostale kamatne stope banaka i prikazuje trošak zaduživanja na različitim finansijskim tržištima.
Komplikovano? Da, veoma. Jednostavno rečeno, novac poskupljuje, a kada novac poskupljuje, mi, „obični“, plaćamo više sir, jaja i mleko. A zašto to radimo? Pa, novac je poskupeo, i moramo da stegnemo malo kaiš, dok opet ne pojeftini.
Pa onda, idemo još dalje. Te referentne kamatne stope, kaže dalje definicija, imaju ključnu ulogu na finansijskom i bankarskom tržištu i u celokupnoj privredi i banke ih primenjuju prilikom finansiranja stanovništva i privrede.
E, sad već zvuči smrtno ozbiljno! Dolazimo, polako, i do najvećih žrtava borbe protiv inflacije. Na sreću, tu nema krvi i smrti, ali da je bolno, bolno je, i te kako, i pogađa celu porodicu. Evo ih – u Srbiji trenutno ima 150.000, simbolično rečeno, žrtava rasta evropske referentne kamatne stope. To su ljudi koji su se vezali za evro, onomad, kada su uzeli stambeni kredit, ne bi li konačno dobili svoj krov nad glavom.
Njima deo uvek uzima banka, i on je fiksan, ali kvaka je u varijabili, to jest deo koji će banka povećati da bi pokrila pomenuti rast referentne kamatne stope.
Danas (30. jun) je dan „D“ za 150.000 ljudi u Srbiji sa stambenim kreditima u Srbiji, jer danas banke procenuju koliko će da im podignu rate. Oni će od ponedeljka dobiti pisamce od svojih banaka, u kojima će ih one obavestiti da im je bolna rata za stan povećana za od 20 do 50 evra, u zavisnosti od visine kredita.
Ružno je, ali neminovno. Pa, ima li šanse za da se to popravi? Ima, i za njih, i za nas srećnike koji bar nemamo stambeni kredit, ali skuplje plaćamo, hleb, pivo i jaja. Sve što se digne, mora i da padne, pa tako i referentna kamatna stopa. Jednog dana, akobogda sledeće godine, ona će početi da pada, pa će se i rata stambenog kredita sniziti.
Ono što ne valja u celoj priči je to što Kristin Lagard, šefica Evropske centralne banke, i njen kolega Džerom Pauel, šef američkih Federalnih rezervi, najavljuju još novih povećanja te proklete stope.
Ta strašna rečenica – a opet, spasava
Naravno, ništa bez ironije. Ironija je u tome što to i jeste jedini način da ne dođe do globalne ekonomske katastrofe i što oni time, u stvari, pomažu da bolje živimo u lošem vremenu.
Gospode, rekao bi neko, tužan li je ovaj život, banke se igraju, a mi obitavamo od kamatne stope do kamatne stope.
Pa, hoćemo li da očajavamo? Ne, nikako. Svet se vrti oko para, i tu nema pomoći. A ako neko zna, Srbin zna – proći će i ovo, prošlo je i gore.
Osim ako ne bude još gore, reče neki ljubitelj crnog humora.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.