SITNA RADOST KOJA KRATKO TRAJE Da li se treba smejati kada banka mora da plati papren porez
Iz mora svetskih ekonomskih vesti koje, evo već godinu i po dana, uglavnom liče na one iz crne hronike (najave bankrota, inflacija, gubitak posla, rast kredita), ove nedelje isplivala je jedna, uslovno rečeno, pozitivna. U pitanju je odluka italijanske vlade da tamošnjim bankama udari porez na ektraprofit.
Dakle, plan je da se od banaka naplati porez na dodatnu zaradu (ekstraprofit), i to u visini od lepih 40 odsto, jer su enormno zaradile u ovoj godini. Kad to prikupi, vlada planira da taj novac zatim preusmeri za pomoć ljudima koji uzimaju zajmove za kupovinu prvog stana.
Ovaj robinhudovski potez italijanskih vlasti, na čelu sa premijerkom Đorđom Meloni, koju inače nazivaju ultradesničarkom, svakako će naići na odobravanje Italijana. Ljudski je reagovati na vest o oporezivanju banaka. Takve stvari izazivaju kratkotrajan osmeh na licu. Sitna je to radost, ali to je ono što ovaj naš život čini podnošljivim.
Jednokratna radost
Kako to izgleda „na papiru“? Procenjeno je da je većina italijanskih banaka u ogromnom plusu, koji se meri milijardama evra. To su uspeli tako što su povećali kamate na kredite, ali ne i kamate na depozite. Ukratko, uzeli su mnogo, a vrlo malo su vratili svojim vernim klijentima i štedišama, što, najblaže rečeno, nije sasvim fer.
Otuda i potreba vlada (to su uradile i one u Mađarskoj i u Španiji) da bar delić tog novca vrate narodu, kroz jednokratni, ali papren porez. U pitanju je, da se razumemo, simboličan gest, jer vlasti u Italiji na taj način očekuju da prikupe jedva oko tri milijarde evra. Nema veze, svaki evro znači, pa čak i ako se glavešine banaka grohotom smeju. Pogotovo ako je, prema pisanju medija procenjeno da će samo jedna banka zaraditi 13,5 milijardi evra. A to je samo jedna…
Inače, dve velike italijanske banke koje su na udaru u domovini posluju i u Srbiji, pa su se neki mediji zapitali da li to može da utiče njihovo poslovanje kod nas. Odgovor je jasan čak i laiku: apsolutno ne. One su, dok su na našoj teritoriji, pod nadležnošću Narodne banke Srbije (NBS) i moraju da poštuju naše zakone.
Suština jednostavno bode oči – kao što rekosmo, neće bankare previše zaboleti jednokratni, pa neka je i papreni porez. Hajde da ne brinemo previše o onima kojima pomoć nije potrebna, a pogotovo ako koriste inflaciju i rast kamatnih stopa za povećanje ionako masne zarade.
Ko se poslednji smeje…
Treba ipak, imati razumevanja i za banke. Vrlo malo, ali da probamo. Jer, da njih nema, ko bi nam, s vremena na vreme, pozajmio onih 100.000 dinara u kešu, da se pokrpimo s računima ili bar da pokrijemo deo para za letovanje u, recimo, Haniotiju? I to je to, tu svako saosećanje za đavola prestaje. Jer, jasno, oni to naplate, nije da nas časte.
Dok god inflacija bude rasla, rašće i njihov profit. Red je i da pohvalimo rad naše Narodne banke – zaista, dobro se rvu sa uvezenom inflacijom i reklo bi se da se trude da lokalne banke drže pod kontrolom, da ne podivljaju, daleko bilo.
Naravno, niko im neće zameriti ako smisle još koju meru da malo smanje zaradu banaka. Ma, snaći će se one da to amortizuju. Takav im je, što kažu, pos’o. Svi smo samo njihovi klijenti, a zna se ko se najslađe, na kraju, smeje.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.