PRST U OKO SVEMOĆNOM DOLARU Ili – da li se svet kakav su nam nametnuli menja iz korena
Jedno prilično lagano pitanje – kako je Bil Gejts, vlasnik Majkrosofta, postao milijarder? Odgovor od nula dinara – tako što je napravio operativni sistem za računare, zvani Vindous. Ipak, Tesla je napravio mnogo više genijalnih stvari, pre njega, pa je opet umro sam i napušten od svih u jeftinoj hotelskoj sobi. Gde je bila Teslina greška? Nije hteo da napravi apsolutni monopol, kao Gejts. Štaviše, naš dobri Tesla je hteo da nam svima da besplatnu struju, ali ljudi slični Gejtsu su rekli „E, nećeš ga, majci”.
Dakle, Gejts je zahvaljujući monopolu i primoravanju gotovo svakog čoveka na planeti da koristi njegove „prozorčiće” postao jedan od najbogatijih ikada. Hajde da sada malo proširimo sliku. Kako su Sjedinjene Američke Države postala najmoćnija zemlja na svetu? Jeste teže pitanje od ovog o Gejtsu, ali suština se svodi na isto – u pitanju je, u svom korenu, agresivni monopol.
Da se fokusiramo samo na taj, monopolistički deo američke ekonomije, ne baveći se sada spoljnom politikom SAD-a. Dakle, najbolji način da nekog zarobiš jeste da igra isključivo po tvojim pravilima. I to tako što ćeš ga naterati da ti, recimo, naftu ili gas, plaća ekskluzivno u valuti koja njemu odgovara. Ta valuta se, dobro znamo, zove dolar. Ili, kako Amerikanci vole da mu tepaju, „svemoćni dolar”.
E, ovih dana je to upravo počelo da se menja, i nervoza koja stiže iz Vašingtona je već vidljiva. Dakle, prvo je Kina kupila gas od Francuza i platila ga je u svojoj nacionalnoj valuti, juanima. Nije to neka velika količina, 65.000 tona. Kina je, inače, prošle godine uvezla 500 miliona tona sirove nafte i 100 miliona tona tečnog prirodnog gasa. Ovo sad jeste malo ali je početak, preokret, nešto što se dešava prvi put.
Druga vest koja je ovih dana donela novi vetar u leđa nacionalnim valutama opet dolazi iz Kine, ali sada im u tome pomaže i Brazil. Kina i Brazil su potpisale dogovor po kojem će, odsad pa ubuduće, trgovinske i novčane transakcije obavljati u svojim nacionalnim valutama. Dakle, juanima, odnosno, realima. I neće se više zamarati odlaskom u menjačnicu, da bi svoj novac menjale u dolare, kako je to do sada bila praksa.
Obe zemlje očekuju da tako uštede novac i povećaju bilateralnu saradnju, što je, valjda, i poenta svakog zdravog ekonomskog odnosa bilo koje dve zemlje. Preračunato u dolare (ah, te stare navike), to je oko 150 milijardi dolara, kolika je bila trgovinska razmena između Kine i Brazila samo prošle godine.
I tako zemlja po zemlja, cigla po cigla, izgleda da je u toku gradnja sasvim nove ekonomske palate, koja će, bar malo, za početak, baciti senku na monopolistički odnos SAD-a prema ostatku sveta. Da, gore smo pomenuli nervozu iz Vašingtona. Dženet Jelen, američka ministarka finansija, tako reći ničim izazvana, počela je da upozorava javnost, rekavši pred kongresom da je „veoma zabrinuta zbog nekih aktivnosti Kine na globalnom nivou.” Jelen u svom govoru nije napomenula da je Kina još 2009. godine pretekla SAD i postala glavni trgovinski partner pomenutog Brazila. Kao i mnogih drugih zemalja.
To je ono što boli i otuda i lažna zabrinutost za dobrobit i sumnja u dobre namere Kine. Ipak, malo je dvolično da bilo koji zvaničnik Vašingtona, i njegove zemlje sa „svemoćnom valutom” zamera nekom što hoće da ostvari moć koristeći novac. Malo je i smešno, a i uvredljivo zdravom razumu.
Dolar, bar ovih dana, gubi taj epitet „svemoćnog”. Da li je to dobro? Pa, ako se složimo (a zašto ne bismo) da je svaki monopol u svojoj osnovi zao i osmišljen samo radi bogaćenja jednog čoveka, ili jedne države, onda, neka gori dolar! I vreme je da se karte i novčanice malo pomešaju i promešaju, valjda nešto pametno ispadne iz toga.
Samo da dobri Brazilci ne nastradaju, ni krivi ni dužni. Jer, šta ako se Amerikanci odjednom, kao slučajno, ne dosete da temo nema dovoljno demokratije, pa krenu da im je uteruju bombama ili nasilnom promenom vlasti? Ne, daleko bilo…
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.