EVROPO, PRIZNAJ – NIJE USPELO Svako vuče na svoju stranu, i dalje se kupuje ruska roba – tako se ne rešava problem sa Putinom
Pre nekoliko dana, pokušali smo da damo odgovor na pitanje „Kuda srlja Amerika”, koja je ušla u (za sada), verbalni sukob sa Saudijskom Arabijom i zemljama izvoznicama nafte (OPEK plus), a zbog sada već čuvene odluke o smanjenju proizvodnje goriva za 2 miliona barela dnevno. A već danas, kako to već biva u svetu koji je, zahvaljujući mnoštvu diskutabilnih odluka, dobrano zagazio u haos, može se postaviti pitanje: „Kuda srlja svet?” Mada, ako ćemo pravo, to pitanje se postavlja još od kraja februara, samo su sada propusti i promašaji znatno očigledniji i sve ozbiljniji.
Što se Evrope tiče, deluje kao da je se samo čeka da Ursula Fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, saopšti da su sankcije protiv Rusije slavno propale. Naravno, to se neće desiti, niko javno ne priznaje svoju grešku. Ipak, jedna vest govori više od njenih eventualnih reči – a to je ona da je 13 zemalja EU povećalo uvoz robe iz Rusije. Na spisku su Letonija, Danska, Letonija, Rumunija, Slovačka i Estonija. Pa čak i Hrvatska i Slovenija. Nama verovatno najzanimljiviji Hrvati su, prema podacima Sputnjika, uvezli rusku robu u vrednosti 12,1 milion evra, što je pomalo licemerno, ali legitimno.
Angela se konačno oglasila
Iznenađuje i podatak da je jedna Poljska, najglasnija u osudi rata u Ukrajini, još u junu povećala uvoz iz Rusije na 19 odsto. Ostalih 14 zemalja članica EU su smanjile uvoz, a među njima prednjači Kipar, sa smanjenjem od čak 92 odsto.
Šta to govori? Pa, ukazuje ponovo na razjedinjenost u okviru evropskog bratstva naroda, i jedino što je do sada ispunjeno u okviru sada već osmog paketa sankcija protiv Rusije, jeste umereno uspešno zavrtanje moskovskog gasa i nafte. I drugo, ako je neka vrsta robe državi potrebna, dobra je, čak i kad je u pitanju „pusto rusko”.
Usput, kad su ruski energenti u pitanju, oglasila se (konačno) i Angela Merkel, bivša nemačka kancelarka, koju još od starta ukrajinske krize prozivaju da je on kriva za sve. U smislu da je praktično začetnik energetske krize, jer je povezala Nemačku, a samim tim i celu Evropu sa ruskim gasom. Merkel je uzvratila da se ne kaje zbog toga, i da joj je bilo sasvim logično da kupuje jeftiniji gas od Rusije, a ne skuplji od, recimo, SAD-a ili Saudijske Arabije. I zaista, logičnije od toga ne može.
Ono što je jasno vidiljivo iz nedelje za nama je da Zapad, kao nosilac ekonomske borbe protiv Rusije, deluje zbunjeno i dezorijentisano. I jedino na uvežbanim izjavama tokom konferencija za novinare deluje da su i dalje svi na istoj strani.
Oni kao da pomažu Putinu…
A za to vreme, aktivni učesnik u borbi protiv Rusije, SAD, muči svoje muke. Oni sada, pored svih zabrana i „crnih listi”, smišljaju kako da zabrane korišćenje ruskog aluminijuma. Kao da do sada već nisu shvatili da su od odbijanja ruske robe na šteti samo oni koji tu robu ne žele da nabavljaju.
U svakom slučaju, ovonedeljni krivac je već markiran – to je gorepomenuti OPEK plus, grupa zemalja izvoznica nafte. Činjenica je da je njihova odluka o smanjenju proizvodnje „crnog zlata” uzdrmala tržište nafte, ali je činjenica i to da je ono drmano mesecima unazad, sa svih strana. Pa, što se ne bi i Saudijci priključili, oni bar otvoreno priznaju da je sve to zbog para…
Deluje ipak da se uporno traži krivac za sve, osim za pogrešne odluke najmoćnijih zemalja Zapada. Na kraju će (ako sve ovo nije samo početak nečeg još goreg) ispasti da je ukrajinski sukob bio samo povod da se svet, sada i zvanično, podeli u dva bloka.
I za sada, Putinov blok, uz OPEK plus i jačanje azijskih zemalja, obilato koristi krhki plan Zapada da se ojača i proširi. Da smo, daleko bilo, skloni teorijama zavere, reklo bi kao da većina zapadnih vlastodržaca radi za njega, ispod žita, dotle je došlo…