Jedna od najvećih finansijskih prevara u istoriji Francuske nije uključivala pljačku banaka, falsifikovanje novca niti krađu zlata. Kriminalna mreža uspela je da izvuče ogromne iznose iz državnog budžeta trgujući nečim što se ne može videti ni dodirnuti – dozvolama za emisiju ugljen-dioksida (CO2). Procene štete za francusku državu dostigle su 1,6 milijardi evra, a pojedini učesnici navodno su zarađivali stotine hiljada evra dnevno.
Afera je izbila između 2008. i 2009. godine, a francuski mediji nazvali su je „prevarom veka“. Prema pisanju medija, kriminalci su iskoristili nedostatke u tadašnjem sistemu naplate poreza na dodatu vrednost (PDV) i od trgovine ekološkim dozvolama napravili izuzetno unosan posao.
Jedan od glavnih aktera, Siril Astrik (Cyril Astruc), kasnije je tvrdio da je na vrhuncu operacije zarađivao više od 600.000 evra dnevno, piše Klix.ba.
Trgovali dozvolama za zagađenje i pronašli rupu u sistemu
Da bi se razumela ova prevara, potrebno je objasniti kako funkcioniše evropski sistem trgovine emisijama.
Evropska unija uvela je sistem kojim se ograničava količina ugljen-dioksida koju industrijska postrojenja i elektrane mogu da ispuste u atmosferu.
Kompanije dobijaju ili kupuju dozvole za određenu količinu emisija. Ukoliko neka fabrika emituje manje CO2 nego što joj je dozvoljeno, višak svojih emisijskih jedinica može da proda drugoj kompaniji kojoj su potrebne dodatne dozvole.
Tako su emisijske kvote postale roba kojom se trguje na međunarodnom tržištu, iako postoje samo kao elektronski zapisi u registrima.
Upravo je ta trgovina postala osnova za jednu od najvećih poreskih prevara u Evropi.
Kako su izvlačili novac iz državnog budžeta?
Kriminalne grupe osnivale su kompanije u Francuskoj, često koristeći formalne ili fiktivne direktore. Preko tih firmi kupovale su emisijske dozvole u drugim državama Evropske unije, gde se transakcije obavljale bez francuskog PDV-a.
Zatim su iste dozvole preprodavale na francuskom tržištu, ali uz obračun PDV-a od 19,6 odsto.
Problem je nastajao u trenutku kada bi kupac platio porez. Umesto da prikupljeni PDV proslede državi, posredničke kompanije zadržavale su novac i prebacivale ga na račune u inostranstvu.
Nakon toga firme su često nestajale ili završavale u stečaju, dok je novac već bio izvučen iz sistema.
Na jednostavnom primeru, ako bi kompanija kupila emisijske dozvole za milion evra, a zatim ih prodala za 1.196.000 evra, dodatnih 196.000 evra predstavljalo bi PDV koji je trebalo da bude uplaćen državi.
Umesto toga, taj novac završavao je u rukama kriminalne mreže.
Pošto se isti postupak ponavljao preko različitih kompanija i posrednika, model je dobio naziv „karusel prevara“.
Francuska izgubila 1,6 milijardi evra, šteta u Evropi dostigla pet milijardi
Razmere prevare bile su ogromne.
Prema proceni francuskog Revizorskog suda iz 2012. godine, šteta za francuski državni budžet iznosila je približno 1,6 milijardi evra.
Europol je procenio da je ukupna šteta na nivou Evropske unije dostigla čak pet milijardi evra.
U jednom od sudskih postupaka utvrđeno je da su učesnici tokom sedam meseci trgovali emisijskim dozvolama vrednim 1,45 milijardi evra, pri čemu je francuska država oštećena za 283 miliona evra.
Prevara u Francuskoj zaustavljena je u junu 2009. godine, kada su promenjena poreska pravila za trgovinu emisijskim kvotama.
Međutim, slične zloupotrebe nastavile su da se pojavljuju i u drugim evropskim državama.
Ko su bili ljudi iza prevare?
U aferi je učestvovalo više desetina francuskih državljana, koji su uglavnom delovali u manjim kriminalnim grupama.
Među najpoznatijim imenima bio je Arno Mimran (Arnaud Mimran), koji je osuđen na osam godina zatvora i novčanu kaznu od milion evra.
Siril Astrik, jedan od glavnih aktera, osuđen je u odsustvu, a kazna mu je u žalbenom postupku povećana na deset godina zatvora. Prema navodima medija, za njim se tragalo i preko Interpola.
U aferi se pominjao i Marko Muli (Marco Mouly), jedan od najpoznatijih učesnika ove kriminalne mreže.
Njegovo ime ponovo se našlo u sudskim izveštajima u aprilu 2026. godine, kada je osuđen u Francuskoj u drugom predmetu, povezanom sa prevarom u trgovini mobilnim telefonima. Prema navodima iz dostavljenog izveštaja, izrečena mu je novčana kazna od 300.000 evra, uz obavezu da državi vrati pet miliona evra.
Posledice afere nisu se završile hapšenjima i sudskim presudama. U pojedinim postupcima razmatrana je i odgovornost finansijskih institucija zbog njihove uloge u transakcijama i pranju novca.
Zašto je ova prevara promenila evropska poreska pravila?
Afera je pokazala koliko lako organizovane kriminalne grupe mogu da iskoriste poreske propuste u međunarodnoj trgovini.
Zbog toga su evropske države pooštrile pravila za pojedine sektore u kojima je postojala velika opasnost od karusel prevara.
Jedna od važnih promena bila je primena mehanizma obrnutog obračuna PDV-a. Kod takvog sistema obaveza obračunavanja i prijavljivanja poreza prelazi na kupca, umesto da prodavac naplati PDV i potom nestane sa novcem.
Slični mehanizmi primenjuju se i u trgovini određenim kategorijama elektronskih proizvoda, uključujući mobilne telefone i laptopove.
Slučaj iz Francuske ostao je jedan od najupečatljivijih primera kako je trgovina finansijskim pravima i elektronskim dozvolama mogla da postane sredstvo za izvlačenje milijardi evra iz državnih budžeta.
Najveći paradoks ove afere jeste to što kriminalci nisu morali da ukradu nijedan fizički predmet. Iskoristili su sistem trgovine dozvolama za zagađenje i poreske propuste, a račun za njihovu prevaru na kraju su platile države.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)