ORGANSKA ISHRANA JE SVE POPULARNIJA KOD SRBA Ima i mnogo proizvođača, ali nemaju svi sertifikat – procedura je veoma zahtevna
Upravo ti ciljevi su ključni faktori koji proizvođačima pružaju znatno bolji plasman na tržište. Prema rečima Danijele Pavlović iz „Organico“ kuće organske hrane, sam sertifikat doprinosi boljem i kvalitetnijem poslu, iako je put do tog dokumenta zahtevan.
– Najpre je neophodno čišćenje zemljišta, i prelazak iz konvencionalnog u organsko zemljište, registracija gazdinstva, zatim brojne provere od strane sertifikacione kuće. Sam proces dobijanja prvog organskog proizvoda posle potpisivanja ugovora sa ovlašćenom kućom traje minimum tri godine. Taj period se naziva period konverzije, i tek kada prođe izdaje se sertifikat. Naravno, ukoliko se utvrdi da je konkretni proizvod proizveden na organski način – kaže sagovornica Bizportala i dodaje:
– Cena sertifikacije zavisi od brojnih faktora, bilo da je u pitanju biljna ili stočarska proizvodnja, da li je gazdinstvo ili ne. Takođe cena sertifikata zavisi i od toga da li se firma bavi uvozom ili ne. U principu, u odnosu na visoke troškove proizvodnje, troškovi same sertifikacije i nisu veliki.
Ona dodaje da su u ovoj vrsti proizvodnje sertifikati od strane Ministarstva poljoprivrede jako važna stavka, jer krajnjim kupcima donosi sigurnost što se tiče kvaliteta.
– Vreme je pokazalo da je potrošačima etiketa, odnosno deklaracija bitna, jer imaju jasan uvid u to šta jedu, kao i na koji je način je proizvod uzgajan. Preko etikete takođe mogu da vide i detaljnu analizu željenog proizvoda. Ljudima sve više postaje važno da se hrane što zdravije, a pedeset odsto mojih kupaca su majke koje kupuju proizvode za svoje bebe – govori Danijela Pavlović.
Kao entuzijazisti koja je pokrenula biznis sa organskom proizvodnjom širokog asortimana, Pavlovićeva ističe da zarada nije tolika koliko ljudi misle kada čuju čime se bavi. Kao i da je nekada razlika u ceni između konvencionalnih proizvoda i organskih išla i do 300 odsto, dok je sada situacija nešto drugačija. Prema njenim rečima, razlika se sada gotovo izjednačila, pa su organski proizvodi sada skuplji od 15 do 20 odsto. Posebno izdvaja mesni organski asortiman, koji zbog slične cene kupcima omogućava da povremeno probaju i nešto kvalitetnije proizvode.
– Proizvodnja organskih proizvoda zahteva rigorozne kontrole, i tu nema prostora za bilo kakav propust u celokupnom procesu. Većina organskih proizvoda ima rok trajanja oko sedam dana. Sve što se ne proda u tom periodu se uništava. Zato i bavljenje ovim poslom nosi rizike, ne može uvek da se proda ono što se napravi. Ako poredim proizvodnju konvencionalnog voća i povrća sa organskim, prihodi su veći proizvođačima koji se ne bave organskim proizvodima. Njihov plod, bilo da je voće ili povrće, se obavezno prska, što omogućava znanto duži rok trajanja, a samim tim i manji strah da li će ih prodati ili ne – objašnjava Pavlovićeva za Bizportal.
Prema procenama stručnjaka i ljudi koji se već bave organskom proizvodnjom, kako bi se osnovalo gazdinstvo ili veća proizvodnja, neophodno početno ulaganje kreće se i do 100.000 evra. Konkretna cena same proizvodnje se teško određuje, jer cene variraju iz dana u dana. U odnosu na konvencionalnu proizvodnju inputi su otprilike i do 100 odsto veći, dok je samo organsko seme u nekim slučajevima skuplje i do 50 odsto. U Srbiji jedva da ima organskog semenja, pa je njihov uvoz neophodan, a samim tim je i tolika razlika u ceni.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.