UNIŠTAVANJE KOJE TRAJE Svake godine, širom sveta se gušenjem i mlevenjem ubiju milijarde pilića – i to samo zato što će izrasti u petlove
Jedna užasna praksa, koja traje jako dugo, trebalo bi da postane ružna prošlost. Kako je nedavno najavljeno, Evropska komisija će predložiti postupno ukidanje sistematskog ubijanja muških pilića na teritoriji cele Evropske unije. Ipak, sva je prilika da se to neće uskoro dogoditi.
Predlog su dale Francuska i Nemačka, dok su ga podržale Austrija, Belgija, Kipar, Finska, Irska, Luksemburg i Portugal. Dakle, ukupno devet zemalja je za ukidanje te prakse, što znači da ostalih 18 zemalja članica ili nisu zainteresovane, ili imaju preča posla. Doduše, Francuzi i Nemci su već uveli zabranu, a pridružili su im se odskora, Luksemburg, Austrija i Švajcarska.
Razlog ovog masovnog pokolja? Muški pilići, jasno, postaju petlovi, a oni ne nose jaja. Takođe, meso petlova nije istog kvaliteta kao kokošije, to jest, gotovo je neupotrebljivo, pogotovo što se tiče velikih farmi pilića. Dakle, industrija ih vidi kao bezvredne, pa praktično odmah posle izleganja pribegava gušenju, ubijanju strujom ili masovnom mlevenju pilića. Na taj način, samo u Evropi godišnje biva uništeno oko 300 miliona muških pilića, a na globalnom nivou oko 7 milijardi.
Postoji metoda koja bi ovo mogla da spreči, ali je veoma skupa – zove se „in-ovo selekcija”, koje omogućava proizvođačima da otkriju pol pilića pre nego što se izlegu i tako uopšte ne izlegu muške. Naravno, tu dolazi do novog problema – ta skupa procedura bi drastično povećala troškove proizvodnje živine, a samim tim bi i cena jaja i mesa znatno skočila. Što se, u ovom trenutku ekonomske krize, a i inače, nikome ne isplati. Usput, ta vrsta selekcije se, prema navodima medija, već primenjuje u Francuskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj, mada je i ona naišla na kritike aktivista za prava životinja. Po njima, to je i dalje ubistvo, samo se datum pomera malo ranije, to jest, pre nego što se pile izlegne.
Što se Srbije tiče, jako je teško doći do podataka o uništavanju muških pilića, što je dobro – jer izgleda da sti kod nas i ne radi. Lidija Perić, profesor na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, je pre godinu dana govorila o ovoj temi za medije, rekavši da u Srbiji ne postoji ta praksa, jer se već uvoze takozvana roditeljska jata, pa je razdvajanje polova živine već ranije obavljeno.
– Istovremeno, naši stočari često tove piliće ne razdvajajući ih po polovima – rekla je dr Perić.
Ona je pominjala i japansku metodu za koju se, u trajanju od tri godine, školuju specijalisti, koji dostižu vrhunsku preciznost pri pregledu pilića. Međutim, i to je izuzetno skupa metoda.
Otuda i razlog što ovo veoma osetljivo pitanje uporno biva gurano pod tepih. Većina ljudi, kako u svetu, tako i kod nas, nije upoznata sa užasima koji se odvijaju na farmama pilića širom sveta.
Udruženja za zaštitu životinja su sa odobravanjem dočekale inicijativu koja je pokrenuta u Evropskoj uniji po tom pitanju, poput Olge Kiku, iz Udruženja za saosećanje u svetskoj poljoprivredi.
Sa druge strane, portparol živinarske asocijacije pri Evropskoj uniji rekao je za Euraktiv da je problem ubijanja muških pilića prepoznat odavno, i da se traže „rešenja i alternative”, ali da, za sada, niko nije u poziciji da otkrije, kako je rečeno, „zlatni metak”.
A do tad, velike farme živine će nastaviti sa praksom, bez mnogo šanse da se to, osim u gorepomenutim zemljama, što su promili kada se pogleda globalno, promeni.