Koliko god neki proizvođači pokušavali da pronađu alternativu za skupe i (relativno) retke materijale u baterijema, oni još dominiraju. U sledećih nekoliko godina sigurno ćemo svedočiti važnim tehnološkim iskoracima i smanjenju tih sirovina u baterijama, ali do tada proizvođači zavise o njih. Zbog toga su baterije skupe, a zasad i upitnih ekoloških blagodeti, jer se do sirovina dolazi neekološkim metodama, a i sama hemija baterija nije najzdravija za okolinu, što će biti problem pri njihovu odlaganju, piše HAK revija.
Prosečna litijum-jonska baterija sadržavi oko 28,9 kilograma nikla, 7,7 kg kobalta i 5,9 kg litijuma. Ako se ne recikliraju, ovi metali idu u otpad. To je još i oko 80 kg bakra, kao i oko 30 kg grafita za ukupnu masu od nekih pola tone (za prosečni električni automobil). Premda se predviđa da će litijum-jonska baterija sadržati manje metala 2030. godine, recikliranje tih materijala i dalje će biti važno, kako bi se održao korak sa rastućom globalnom potražnjom za litijum-jonskim baterijama. Ili ćemo dobiti neku novu tehnologiju.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.