IZGUBLJENO VREME Sastanak ministara EU nije doneo ništa – da li je opet kriv Putin?
Vanredni sastanak ministara EU u Briselu, koji je najavljivan još početkom ove nedelje, nije doneo ključno rešenje, to jest dogovor – kako ograničiti cene ruskog gasa, a to ne izazove neku vrstu odmazde sa ruske strane.
Zaključeno je samo da postoji veliki jaz u cenama tečnog prirodnog gasa, a Kadri Simpson, evropska komesarka za energetiku, je u naletu optimizma rekla da je sada pravi trenutak da se ruske količine nadomeste od alternativnih dobavljača.
A Robert Habek, ministar ekonomije i energetike Nemačke, inače jedan od najglasnijih pobornika sankcija protiv Rusije, je takođe malo spustio loptu, rekavši da visoke cene gasa odvoje od cena za sve druge energente, ne pominjući mrsko ograničenje.
Sve u svemu, vrlo malo konkretnih zaključaka, osim onog sasvim jasnog i odavno vidljivog – da je po hitnom postupku potrebno smisliti nešto što će ublažiti posledice energetske krize koje trpe građani.
Sasvim pozitivna ideja i preko potrebna celoj Evropi. Međutim, ceo susret ostavlja jedan gorak utisak, s obzirom na to da konkretno rešenje nije pronađeno, i da je sve ostalo u fazi predloga. A osim toga, bilo je dovoljno da Vladimir Putin, predsednik Rusije, nazove pre nekoliko dana inicijativu ograničenja cena ruskih energenata „apsolutno glupom idejom“. Usput je reagovao i Aleksandar Novak, ruski zamenik premijera, koji je još 1. septembra rekao da će ograničenje cena za rusku naftu izazvati momentalni prekid isporuke.
– Takvo mešanje u mehanizme tržišta, posebno u važnoj grani industrije kao što je nafta, koja je esencijalna za globalnu energetsku sigurnost, moglo bi samo da izazove destabilizaciju kompletne naftne industrije – istakao je za medije Novak.
Sve je to dovelo do situacije da na sastanku EU ministara energetike čak devet zemalja usprotivi ograničenju cena ruskog gasa, a posledično i nafte. Među njima je i jedna Austrija.
Za sada se na tome završilo, i Evropa će nastaviti da se rve sa poskupljenjima kako zna i ume. Međutim, reklo bi se da Americi uopšte ne odgovara to „povlačenje ručne“ protiv Rusije.
Jer, za to vreme, iz SAD-a, preciznije iz njihovog Ministarstva finansija, stigla je jasna poruka da sve sankcije protiv Rusije ostaju na snazi, a posebno što se tiče kupovine ruske nafte. Oni su, istine radi, napomenuli da se to ne odnosi na uvoz ruske sirove nafte i naftnih derivata za druge zemlje, osim SAD-a.
Kad se sve sabere, ideja zemalja G7, od čega je sve i krenulo, koja je obznanjena 2. septembra, da se organizuje „široka međunarodna koalicija“ za ograničenje cene nafte, nije prošla. Americi se to sigurno neće svideti, jer za sada Evropa trpi najviše zbog sankcijama prema Rusiji, pa ih sve pomenuto baš i ne dotiče previše. I uopšte nije isključeno da će Amerika iskoristiti svoj moćni uticaj da pogura u Evropu u smeru koji njima odgovara. Bez obzira na posledice po tu istu Evropu, koja ovih dana odvaja milijarde evra za pomoć građanima za borbu protiv poskupljenja.
A Evropljani, to jest obični građani, i dalje će sa zebnjom čekati predstojeću zimu, sa krhkom nadom da će se čelnici Evropske unije dosetiti kako da se, konačno, uspešno usprotive Putinu, ali ne tako da svi propadnu. To što je Putin opet izvojevao energetsku pobedu i ubeležio poen protiv Zapada, najviše šteti njima. Ironija je u tome što im je, objektivno, Putin najmanje kriv.