OČAJNIČKI POTEZ KOJI NE ZNAČI NIŠTA? Sledi veliki sastanak ministara i poslednji pokušaj da se Rusima nanese šteta – a oni su uporno u plusu
Sigurno u istoriji nije zabeleženo puno sastanaka, poput onog koji će se odigrati ovog petka – a u planu je, prema najavama, veliki susret ministara energetike Evropske unije, sa glavnom tačkom dnevnog reda – kako da se obuzdaju podivljale cene energenata.
U planu je i, prema dokumentu u koji je Rojters imao uvid, sprovođenje u delo eventualne odluke o zamrzavanju cena energenata, pre svega gasa koji služi za proizvodnju struje, jer je sada svima jasno da će struja postati zlata vredna za mnoge zemlje Evrope i sveta.
Ovaj hitni energetski sastanak rezultat je poslednjeg u nizu sukoba na relaciji Zapad – Rusija, a energetsko bure baruta samo je dodatno podgrejano prošlonedeljnom odlukom zemlja G7 (Francuska, Nemačka, Italija, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Kanada) da se zamrznu cene nafte koja stiže iz Rusije. A Rusija, koja, sudeći prema panici koja očigledno vlada u Briselu, već dobija energetski rat, kao da je samo čekala na taj potez. I već zapretila da neće prodavati naftu državama koje odobre ograničenje cene.
Kozmetički potez koji ide na ruku Rusima
I opet se, otkad je počela ukrajinska kriza koja je pokrenula nezapamćenu ekonomsku lavinu (često je više u prvom planu nego i sam rat) ispostavlja da Zapad uopšte nije spreman na odluke koje (pazi sad) sam donosi. Deluje apsurdno, ali veoma blizu istini. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da Rusija beleži veći prihod od prodaje energenata nego pre februara ove godine, to jest napada na Ukrajinu i sankcija koje su protiv nje usledile.
Da nije tužno, bilo bi smešno, jer suviše ljudi, građana Evrope, pre svih, trpi i trpeće posledice takve politike. Koja se donekle može opisati onom nepristojnom izrekom u kojoj se pominju „lud” i „zbunjeni”, te njihov međusobni, intiman odnos, pri čemu su ta dvojica najviši zvaničnici Evrope i Zapada.
Dakle, moćna G7 i većina zemalja EU je učinila sve da kupuje što manje nafte od Rusije i trgovaca koji su povezani sa njima, a Rusija uporno beleži profit. Ispostavilo se da je ta odluka višestruko kontraproduktivna. I šta se sad zbiva? U očajničkom pokušaju da nanesu bar neku vrstu štete Rusima, odlučuju se na zamrzavanje cene, što je pre kozmetički potez, nego odluka koja će naneti ozbiljniji udarac.
Da se posvetimo ukratko pojašnjenju, šta tačno znači ograničenje cene nafte. Plan je da se ruska nafta kupuje po fiksnim cenama, malo višim od troškova proizvodnje, što će, tako oni procenjuju, obezbediti minimum zarade Rusiji, taman toliko da ne propadnu, i omogućiti im da nastave sa proizvodnjom. Da dobiju vrlo malo, ali da nastave da rade i proizvode energente, jer su svima preko potrebni.
Sve pokušaji su, do sada, propali
I zvanični Kremlj je, očekivano, odmah najavio da će ukinuti prodaju svima koji budu podržali ograničenje cene. Jer zna da može da je proda na drugoj, istočnoj strani, što već uveliko i radi.
Time je Zapad uveo sebe u još jedan ćorsokak iz kojeg će još teže izaći. Preciznije, mora prvo da izađe iz onog prvog (nećemo rusku naftu i gas), da bi izašao iz drugog.
I dok se sa jedne strane Evropljanima uvode mere štednje, zbog odluka koje su njihovi vlastodršci sami donosili, sada ti isti vlastodršci organizuju sastanak ministara energetike, kako bi pravilno odgovorili na rast cena, koji je bio neminovan. Kako rekosmo, da nije tužno…
Usput, G7 su posavetovale Kinu i Indiju da uvedu ograničenje cena ruske nafte, što je Kina danas odbila. Da sumiramo, svaki sledeći potez Zapada deluje kao hvatanje za slamku, i teško da će planirani sastanak ministara energetike doneti neki boljitak. Šansa da sada priznaju da su se preračunali (ili čak pogrešili) što se tiče „kažnjavanja” Rusije je ravna nuli, pa se jedino može očekivati još odluka koje vode u nove ćorsokake. Prostora za bilo kakav političko-ekomonski manevar više nema.