ZDRAVA HRANA KAO OPSESIJA Poremećaji u ishrani
Za većinu ljudi konzumiranje hrane nije samo unos hranljivih materija u organizam već i čin koji stvara prijatan osećaj, ali ima i onih koji zbog sopstvenih principa izbegavaju sva slatka i masna zadovoljstva.
Njihova ishrana se sastoji isključivo od zdrave hrane. Takve navike u ishrani su znak ortoreksije nervoze ili jednostavnije – ortoreksije, poremećaja u ishrani koji je povezan sa nezdravom opsesijom “zdravom“ i pravilnom ishranom.
Ovaj izraz dolazi iz grčkog jezika i bukvalno znači dobar apetit, iako bi tačniji prevod bio pravilna ishrana. Nervosa je latinska reč koja ukazuje da se radi o psihičkom poremećaju, kao što je slučaj sa anoreksijom nervozom i bulimijom nervozom.
“Plan i program“ u ishrani
-Navike u ishrani ortoreksičara su kompulsivne, regulisane i planirane do poslednjeg detalja – rekla je nutricionista Elke Binder.
Želja da dobiju ili izgube težinu nije nužno ono što ih motiviše. Ljudi koji sistematski odbijaju hranu za koju veruju da je štetna najčešće to čine kako bi sprečili bolest.
-Žene su puno podložnije ortoreksiji od muškaraca, posebice mlade žene – napomenje dr Johanes Geor Veklzer, predsednik Saveznog nemačkog udruženja nutricionista (BDEM). Kaže da je to možda podstaknuto idealom ženske lepote u modernom zapadnom društvu koji se propagira na društvenim mrežama i u reklamama, a naglasak je na vitkoj i uvjžbanoj figuri.
Ovakva ponašanja najčešće se razvijaju postupno.
-Često počne s uvođenjem strogih planova u ishrani koji se sprovode tako što vama, bukvalno, upravlja aplikacija – kaže Binder.
Ortoreksičar koji prekrši svoja pravila tako da, na primer, pojede pola komada kolača, često će se osećati krivim i pogrešno misliti da je učinio štetu svom organizmu. Ortoreksija može imati razne teške posledice. Iako je fokus na održavanju zdrave ishrane, potpuno izbacivanje nekih vrsta namirnica može ishranu učiniti neuravnoteženom i dovesti do neuhranjenosti.
Stručna diskusija
Ovo ponašanje trenutno nije zvanično priznato kao poremećaj u ishrani.
-Stručnjaci raspravljaju o tome da li je ortoreksija klinički značajna – rekao je Vekzler, koji veruje da to nije ni poremećaj u ishrani ni zavisnost. Umereni oblik ovakvog ponašanja mogao bi da prođe kao stanje – dodao je on.
Tada može pomoći neko ko ima opušteniji odnos prema hrani.
-To može biti njihov partner ili dobar lekar opšte prakse, neko ko će im pomoći da ublaže svoja stroga pravila – tvrdi Vekzler.
Druga je stvar, međutim, kada takvo ponašanje izaziva patnju ili postaje prava opsesija. U ovom slučaju, trebalo bi da se obratite psihologu ili psihoterapeutu specijalizovanom za opsesivno – kompulsivno ponašanje.
-Što pre oni koji pate od teške ortoreksije dobiju pomoć, to će biti bolje za njihov organizam – zaključio je Binder.