KRAĆE RADNO VREME KAO MERA ŠTEDNJE STRUJE Bizportal istražuje da li to može da pomogne – ili samo šteti
Zbog preporuka o merama štednje električne energije, u celom svetu veliki broj maloprodajnih objekata skraćuje radno vreme, a uglavnom ih zatvara sat vremena ranije. Nemci su konkretno ovu metodu odbili, pod izgovorom da mnogi rashladni sistemi u kojima se čuvaju namirnice moraju da rade neprestano, i da upravo to ne bi značajno doprinelo uštedi električne energije. Pojedini su odbili jer smatraju da takve odluke idu na štetu kupaca koji su naviknuti na standardno radno vreme.
Troškovi su evidento uvećani, a u pojedinim državama Evrope i do deset puta više. Brojna rasveta koja služi kako bi potrošačima dala finiji ugođaj prilikom kupovine predstavlja veliki deo računa za struju, a prema pisanju medija, njihovi kupci su se uspešno navikli na novonastale mere štednje električne energije.
Šta je sa Srbijom, da li sličan mehanizam uštede može da se primeni u domaćim prodajnim lancima ili tržnim centrima?
Skraćivanje radnog vremena bila bi neminovna ušteda, prema rečima Nebojše Atanackovića, počasnog predsednika Unije poslodavaca, ali nije baš toliko jednostavno.
– Smanjivanjem broja sati u jednom radnom danu sigurno bi došlo do uštede električne energije. Kada nešto ne radi onda su troškovi približni nuli, a kada radi punom snagom onda su oni na maksimalnom nivou. Ukoliko zamislimo da prodavnice rade deset umesto dvanaest sati, i tako na mesečnom nivou dolazimo do pozitivne računice kada je reč o direktnoj štednji struje, ali to donosi neke druge probleme – započinje priču za Bizportal Nebojša Atanacković.
Prema rečima počasnog predsednika Unije poslodavaca, to na jedan način jeste ekonomski isplativo, ali se onda dovodi u pitanje nekoliko važnih stvari koje se tiču zaposlenih, ali i vlasnika prodavnica, lokala, i raznih maloprodajnih objekata.
– U slučaju skraćenog radnog vremena objekata cena zakupnine ne može da bude ista. Računica je prosta – kada se manje radi, manji je promet, automatski su i umanjeni prihodi, a onom kome plaća zakup to nije pozitivan scenario. Takođe, važna stvar zbog koje se ovakva mera štednje struje dovodi u pitanje jeste činjenica da bi u tom slučaju novčane nadoknade zaposlenima bile manje. To bi dovelo do velikih problema poslodavcima, a drugog rešenja ne bi bilo – objašnjava sagovornik.
Državni budžet bi se znatno umanjio
Svakako, najvažniji faktor u merama štednje jeste državna kasa.
– Ukoliko bi se model restrikcija iz Evrope primenio na Srbiju, prihod od PDV-a bi se drastično smanjio, što bi onda dovelo do možda nekih pogubnijih problema u državnoj strukturi. Uvek treba reći da jedna stvar na kojoj štedimo ne predstavlja apsolutnu uštedu, jer ona uvek sadrži i određene manjkavosti, odnosno prostor gde se nešto drugo gubi. Kada se radi o uštedi, najveća usteda se pravi kada nečega nema. Ukoliko ne bude bilo struje to će biti najveća ušteda, ali zato bi to koštalo privredu i stanovnike mnogo više. Državni budžet je primarna stavka, kao i finansijska stabilnost naše zemlje – govori Atanacković.
Navike potrošača i njihov odnos prema mogućim restrikcijama?
– Kupovina bi se kao i do sad neometano odvijala, ljudi bi se jednostavno adaptirali na novu i skraćenu varijantu rada, a jedino čega bi bilo manje jeste one ishitrene kupovine. U pojedinim evropskim zemljama dugo je na snazi dvokratno radno vreme koje pored uštede električne energije, donosi i uštedu novac vlasniku u visini jedne dnevnice. Takva ustaljena metoda rada tamo funkcioniše dugi niz godina. Ne vidim zašto ne bi i kod nas slično moglo, a samo je neophodno vreme kako bi se porošači prilagodili i prebacili na novo radno vreme želejenih objekata – zaključuje gospodin Nebojša Atanacković.