USTAJTE, VI EVROPSKO ROBLJE Rađanje nove Internacionale – ali čemu, kad se kraj propasti ne vidi
Kada medicinske sestre odluče da je vreme za štrajk, država hitno mora da preispita svoje odluke, jer je to jasan znak da situacija sluti na katastrofu. Upravo to se događa u Velikoj Britaniji, u kojoj medicinsko osoblje, prvi put otkad postoji njihov sindikat (106 godina) najavljuje obustavu rada i traži veće plate, jer ne mogu da pokriju troškove života i račune za grejanje i struju.
Da je tako samo u Velikoj Britaniji ni po jada, nego gori radnički bes širom cele Evrope. Kao da negde u daljini odjekuje zaboravljena Internacionala, i ono čuveno „Ustajte, vi zemaljsko roblje…”
Generalni štrajkovi uzdrmali su i Francusku, a radnici iz svih grana industrije, od trgovine do obrazovanja, kao i Britanci, zahtevaju veće plate. Organizovan je i nacionalni štrajk u Belgiji, gde je sedište EU, koji je blokirao pola zemlje. Slično je i u Grčkoj, i u Italiji.
Da je to samo trenutni radnički gnev, koji se da rešiti sa nekoliko obećanja, možda ne bi bilo toliko strašno. Međutim, ovo je samo početak. Sada, i najveći ekonomski optimisti znaju da je svet trajno podeljen. I da će cela sledeća decenija biti naporna i neizvesna. A sigurno će je obeležiti protesti i blokade čitavih država.
Čak se i Ursula fon der Lajen, šefica Evropske komisije, štrecnula kada je shvatila, a zatim i izjavila će Evropi nedostajati 30 milijardi kubnih metara gasa do kraja sledećeg leta. Da li je svesna da je ona i te kako odgovorna za to, i da će verovatno uskoro morati da se podvuče crta i procene svi pogešni potezi evropskih zvaničnika? Svako, pa bila to i Lajenova, koja pomisli da će američki skupi gas spasiti stvar i pobediti jeftini ruski, jednom mora da bude pozvan na odgovornost.
Šta sve to znači, upakovano sa inflacijom? Redom – zatvaranje fabrika, zatvaranje manjih i srednjih preduzeća, češće nestašice struje, nestašice goriva, nemaština, borba za preživljavanje iz dana u dan. I posledično, gnev građana, koji sad, na samom startu, već bukti.
Ustajte, dakle, vi zemaljko roblje, ali čemu? Kada se globalna energetska slika raspadne do kraja, a uspešno ide u tom smeru, niko, pa ni najmudriji ministri sveta neće moći da raspetljaju taj čvor.
Kao što neće pomoći ni to što se Evropa sada buni što Amerika forsira isključivo jačanje dolara, a na štetu posrnule evropske ekonomije te iste Evrope, pa i sveta. Kao da to, takođe, ne radi od početka sukoba u Ukrajini…
Kad smo već kod Amerike, i tamo pršte otkazi, i to u najisplativijem, IT sektoru. Prvo je Mask, u stilu Tanosa, zlikovca iz Marvelovih filmova, jednim potezom prepolovio broj zaposlenih u Tviteru. Odmah mu se pridružio i Mark Zakerberg, vlasnik Mete i Fejsbuka, koji je otpustio 11.000 radnika.
Stvarno, istorijski momenat – nije daleko trenutak kada će radnici, recimo, rudari, i programeri i ostali štreberi, stati ruku pod ruku i krenuti u štrajk za svoja prava.
Eto, i to je život – svejedno je da li neko zarađuje 300, ili 3.000 evra. Kad se nađu u istoj situaciji besparice ili bez posla, svi postaju jednaki. Mada, da sam ja nešto rudar, iskoristio bih priliku i bar opalio jednu vruću ćušku programeru po pametnoj glavi, čisto radi pravde i ravnoteže u svemiru.
Ima još jedan čuveni stih iz pomenute „Internacionale” i glasi – „Sav svet se iz korena menja”. Da, doživeli smo i to, po ko zna koji put. I opet ne valja ništa.
Sve te vesti su stigle na dan ili oko proslave Dana primirja u Prvom svetskom ratu. Znakovito, rekli bi Hrvati. Evropa se, zaista, umiriti nikada ne može.