UDRUŽENA AKCIJA PROTIV KINE Evropa i Amerika imaju ekonomski plan koji može da im se obije o glavu
Najave Olafa Šolca, kancelara Nemačke, uvek treba shvatati ozbiljno, jer je, pre svega, glavni predstavnik ozbiljne zemlje. Koja, doduše, otkad je počeo rat u Ukrajini, donosi i neke diskutabilne odluke.
Jednu takvih odluka Šolc je nedavno najavio prilikom razgovora sa indonežanskim predsednikom, Džokuom Vidoduom, rekavši da mu je cilj da sprovede u delo trgovinski sporazum sa Indonezijom. I ne samo sa njom – slično želi da uradi i sa Australijom, Meksikom, Indijom i Kenijom.
Slučajno? Nimalo, i to Šolc i ne krije, naglasivši da je glavni cilj udaljavanje Evropske unije od zavisnosti od Kine.
Sami pregovori o saradnji sa Indonezijom nisu ništa novo, oni, prema izveštavanju medija, traju još od 2016. godine, ali jeste novo što se ovoga puta, kao i u slučaju sa Rusijom, imenuje neka vrsta „neprijatelja”, u ovom slučaju, moćna i ekonomski sve jača Kina.
Ipak, nešto tu ne štima, i to je primetio i kolumnista Fajnenšej tajmsa, koji je u jučerašnjem članku napomenuo kako su prilikom nedavne posete Kini, Emanuel Makron, predsednik Francuske, i Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, vrlo biranim rečima razgovarali sa Si Đinpingom, predsednikom Kine. Oni su naveli da ne žele potpuni raskid sa Kinom, ali da bi trebalo pažljivo poslovati u strateškim sektorima, poput nabavke poluprovodnika i naravno, baterija za električne automobile.
Da li iza svega stoji (ne)opravdan strah da se ne ponovi situacija sa Rusijom, to jest da se stvori neka vrsta zavisnosti koja je postojala u slučaju energenata? Moguće. Ono što jeste problem za Evropu, ali i čitavu industriju, posebno električnih automobila, jeste taj što je bez Kine najverovatnije svaki poduhvat u tom smislu osuđen na propast.
To primećuje i Krabtri, koji u svojoj analizi navodi da zvanični Peking tek planira da ojača svoju ionako jaku poziciju, i to upravo u zemljama koje Šolc želi da premuseri kao Evropi. U tom svetlu, Šolcov pokušaj da privoli Indoneziju da sarađuje sa Evropom. Ako ništa drugo, geografski su Kina i Indonezija su mnogo bliži, pa je prirodno i logično da tesno sarađuju.
Ono što bi bilo posebno bolno za ionako posrnulu ekonomiju Evrope bio bi eventualni raskid lanca snabdevanja sa Kinom. To se vidi i na primeru južnokorejskog Samsunga, koji svoje telefone sve više proizvodi u Vijetnamu. Problem? Većina delova koji su potrebni za sastavljanje telefona stiže, ipak, iz Kine.
A kada se u priču uplete i SAD, onda je sasvim jasno da je situacija i te kako ozbiljna, i da je u pitanju „udružena akcija”, koja za cilj ima slabljenje kineskog uticaja na globalnom nivou. Blumberg je krajem ove nedelje najavio svojevrsnu bombu – najavljeno je da Džozef Bajden, predsednik SAD-a, u narednim nedeljama potpisati naredbu kojom će ograničiti ulaganja američkih kompanija u ključne delove kineske privrede. Naredba će, naravno, biti fokusirana na oblast tehnologije, posebno poluprovodnika. Koje su, nimalo slučajno, pomenuli i Lajen i Makron.
Američki zvaničnici pravdaju sve to, kao i uvek, brigom o nacionalnoj bezbednosti, a ne željom da zaustave razvoj moćne i rivalske Kine. Istina je, kako to biva, negde na sredini – Bajdenovom naredbom će američka ekonomija verovatno ojačati, a kineska će (možda) oslabiti, dakle, klasičan pokušaj ubistva dve muve jednim udarcem.
Kad se u ovu međunarodnu zavrzlamu uplete i podatak da je Kina preuzela primat u kreditiranju najsiromašnijih zemalja, što je tradicionalno bio posao najbogatijih zapadnih zemalja, Pariskog i Londonskog kluba, MMF-a i tako dalje, najblaže rečeno, razvoj situacije biće i te kako zanimljiv. Kao da već nije dovoljno…
Srbiju, inače, odličnu trgovinsku saradnju sa Kinom, i tako treba i da ostane. Da se ne uplićemo u tuđa posla, kad ne moramo.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.