ŠTA NAM SLEDI POSLE BOŽIĆA Da Srbija bude i dalje dobra sa Kinom, Rusijom, Turskom i naravno, Evropom
Kad prođe mamurluk od Nove godine, a organizam počne da se oporavlja od pravoslavnog božićnog ručka, nije na odmet videti da li se išta promenilo na globalnom planu kada su kazaljke na satu udarile ponoć. Jer, zašto da ne…
Ukoračili smo, dakle, solidno u 2023. godinu, sa dve vesti koje se tiču nasušnih energenata, i to nije slučajno. Najverovatnije će sve sledeće evropske i svetske bitke biti vođene na planu kupovine nafte i gasa, mada je ta borba uveliko počela. Trik je samo u tome – kao što je uvek i bio – da vidimo ko će se najbolje snaći.
Bugarska je već krenula u ozbiljne pripreme, tako što je potpisala trinaestogodišnji ugovor sa Turskom za nabavku milijardi kubnih metara gasa. Oni planiraju da tako, bar na neko vreme, reše zavisnost od ruskog gasa, međutim, nisu Rusi blesavi, znaju za jadac. Vladimir Putin, predsednik Rusije, i Redžep Tajip Erdogan, njegov turski kolega, već su dogovorili dugoročnu saradnju na gasnom planu. Turska planira da postane evropsko čvorište gasa Tako da će, pre ili kasnije, kroz te cevi poteći i rusko plavo gorivo, sad više ili manje, stvar je samo onih sitnih slova u ugovoru.
Sa druge strane, Kina sve više plaća naftu u svojoj valuti, juanima, a britanski analitičari su se već zabrinuli da će to poremetiti tržište na globalnom nivou. Što je sasvim moguće, jer zvanični Peking obilato nabavlja naftu od Irana, Venecuele i omražene Rusije, kao i iz Afrike, u svom novcu.
Štaviše, Si Đinping, kineski predsednik, rekao je da će po svaku cenu podsticati plaćanje energenata u juanima.
Dakle, strah zapadnih zemalja, pogotovo SAD-a, je sasvim realan i opravdan. Kad Kina plaća i naručuje, to su baš velike narudžbine, što samo može dodatno da uzdrma status svemoćnog dolara na tržištu energenata.
Treba se u takvim situacijama plašiti reagovanja SAD-a, jer je Džozef Bajden, njihov predsednik, već zategao odnose sa Pekingom do tačke pucanja. Inače je uvek dobro kada dođe do razbijanja ustaljenog šablona, pa makar to bio prelazak na egrozični juan. Takođe, lepo je videti i da se dolar bar malkice drma, nije da nije… Samo da ne zarate, daleko bilo.
A osim toga, dok geopolitička situacija bude pravila haos na tržištu, niko neće imati peviše koristi. Čim se iz „geografije” izbaci politički deo, situacija će biti mnogo bolja.
Jedino što uporno odoleva sveopštem rasulu jeste mali grad Antverpen, Belgija. Već smo više puta pisali o njemu, ali da podsetimo – taj gradić je evropski centar za obradu dijamanata, koji im uglavnom stižu iz Rusije. I samo su letos, u junu, upravo od Rusa uvezli dragih kamenčića u vrednosti od 394 miliona evra. Plaše da će Rusi svoje nebrušene dijamante početi da bruse u Dubaiju, i zato ćute i rade sa Rusima, kao da su im rod najrođeniji. Ne pogađaju ih ni vapaji ukrajinskog predsednika, Vladimira Zelenskog, ma kakvi.
Dakle, sve što Srbiji ostaje u ovom geopolitičkom grotlu jeste da održava dobre odnose sa Turskom, Kinom, Rusijom, Evropom. I dok je tako, biće sve u redu.
Nije lako, ali kad se mora… bar dok ne nađemo neki rudnik dijamanata. E, onda bi nam nebo, ma, kakvo nebo, Antverpen bio granica.