ŠTA JE GORE – LJUDSKA GLUPOST ILI SILE PRIRODE Kako je globalna suša uništila poslednju šansu da ova godina bude bar podnošljiva
U filmu „Ozbiljan čovek” („Serious man”) braće Koen iz 2009. godine, priča prati Larija Gopnika, profesora fizike u srednjoj školi, kojeg stalno prate životni problemi. Žena ga vara, sin preteruje sa konzumiranjem marihuane, čak ga i ženin ljubavnik maltretira.
Gopnik pokušava da u veri nađe spas i odgovor na svoje muke, ali rabini kojima se obraća baš i nemaju konkretne odgovore, i samo ga još više zbunjuju. I taman kad je pomislio da ne može gore, Gopnik dobija poziv od doktora koji su saopštava rezultate pregleda na koji je potpuno zaboravio – nesrećni profesor tako saznaje da ima rak.
Apsurdni film naših života
Gopnik, koji sada i te kako ima razloga da bude zabrinut zbog svoje gorke sudbine, možda shvata da do tog trenutka, njegove muke nisu bile najveće na svetu. Film se završava tako što ogromni tornado, kao u inat svim sitnim ljudskim nedaćama, ide prema gradu. Preteći tako da pobije sve ljude u njemu, pa i Larija Gopnika, zajedno sa svim njegovim problemima.
Čemu ovaj „filmski” uvod? Pa, ceo svet kao da je postao film u režiji braće Koen, koji su uvek bili skloni veštom ogoljavanju apsurda bivstvovanja na ovoj planeti, i majstori za analizu ljudskih vrlina i mana. Da se podsetimo, onda, kako je počeo ovaj, koenovski film naših života. Kao što dobro znamo, godina 2022. je tek zakoračila u zimu, kada je krajem februara Vladimir Putin, predsednik Rusije, jednim potezom oduvao dotadašnji globalni problem sa koronavirusom. Počeo je rat u Ukrajini, koji je pokrenuo lavinu. I tada, kao i sada, delovalo je da se evropski političari nisu najbolje snašli, pa su rešili da na rusku vojnu silu udare ekonomskom silom. Usledili su paketi sankcija (stiglo se do šestog). Rusija se okrenula Istoku, a Zapad je počeo da planira kako da preživi bez ruskog gasa, jer je zavrtanjem te slavine, pre svega presudio samom sebi. Primera radi, ovih dana je cena gasa dostigla 3.200 dolara, i to je mnogo ranije nego što je Dmitrij Medvedev, zamenik predsednika Saveta za nacionalnu bezbednost Rusije, predviđao, još na početku „sankcija protiv Rusije”.
The water level of #Poyang #Lake, #China's largest freshwater lake, has continued to drop due to the continuous high #temperature and drought. Some of the exposed riverbed presented a lifelike "tree of the earth" landscape. pic.twitter.com/G1G9PcDnTr
— Tian Maggie (@TianMaggie1) August 24, 2022
Ne misleći unapred, to jest, da po Marfijevom zakonu, uvek može gore, sa međuljudskih problema (kao Lari i njegova žena), Evropa i svet su doživeli udarac „od gore”, to jest, na scenu su stupile neumoljive sile prirode. Nije baš razorni tornado, koji ipak deluje na relativno malom prostoru, nego još gore – suša koja je poharala pola planete.
I naravno, štetu koja je ona nanela i koju će tek naneti već se meri bilionima dolara. Dok je Evropa smišljala alternativne načine da dođe do nafte i gasa, kako bi izbegla Ruse, ne lezi vraže, nebo je odlučilo da reke treba da presuše, pa da i ono malo barži koje prenosi dragocene energente, ostanu nasukane širom sveta.
Ovih dana, vest iz Srbije je obišla svet, i govori o presušivanju Dunava kod Prahova, u kojem su se ukazali potonuli nemački brodovi iz Drugog svetskog rata. Još jedna fotografija, daleko od nas, ovih dana takođe obilazi planetu – a to je gotovo potpuno isušeno jezero Pojang u Kini, najveće u toj zemlji.
S obzirom na to, da bar za sada dobro plivamo u haosu na relaciji Evropa-Rusija, viša sila nas nije mimoišla – prema poslednjim informacijama, zbog pada Dunava u Bugarskoj, zarobljena je srpska roba u brodovima koja je vredna milijarde evra – nafta, pšenica, kukuruz, čak i veštačko đubrivo.
Suša na zemlji, suša u glavi
Kad stanu reke, staje sve, pa kad se to sabere sa svim ostalim kočnicama koje prate svetsku ekonomiju, a posebno energetiku, tek sad je svima jasno da će sledeća zima biti jedna od najgorih u istoriji.
A da li je moglo drugačije? Da li bi, da su gledali film „Ozbiljan čovek” (možda i jesu), evropski političari i Vladimir Putin, ili pak Džozef Bajden, predsednik SAD, postupali drugačije, mudrije, i dalekovidije? Nažalost, ne. Sile prirode su, kao što rekosmo, neumoljive i njima se ništa ne može zameriti.
Međutim, ljudska priroda jeste promenljiva, ali je uprkos tome, večito uvek ista – sklona ishitrenim i nepromišljenim postupcima, i nesposobna da vidi dalje od svog nosa. Zato je ove godine sve ispalo pogrešno.
A sada, biće potrebno mnogo mudrosti da se sva ta šteta ublaži. Što bi bilo divno, da, kao što se može videti gotovo svakog dana, i na nju je udarila suša.