SAMO DA PROĐE PROKLETI RAT Ili – kako Olaf Šolc nudi ruku pomirenja Putinu, ali hoće da ga prevari za naftu
Ništa lepše nego kad čovek, pa makar bio političar, novinar, ili ekonomista, zna lepo, jednostavno i precizno da se izrazi. U tome je veština, pitajte, recimo, čika Iva Andrića. E, možda nije čitao Andrića, ali, pred kraj nedelje, izvesni bugarski ekonomista, Bojan Durankevič, dao je sjajno i jednostavno objašnjenje odluke Evropske unije da ograniči cenu ruske nafte na 60 dolara po barelu.
– EU navodi da potražnja za naftom raste u celom svetu. Međutim, oni su odlučili da je kupuju jeftinije. To je slično tome kao kada biste vi došli u prodavnicu, keks košta dva leva, a vi kažete da ćete ga platiti samo jedan lev, i da nećete dati ni kopejku više – rekao je Durankevič, i što kažu mladi, pokidao.
Eto, u tri rečenice, bugarski ekonomista je spakovao većinu paketa sankcija protiv Rusije, i tu nema mnogo šta da se doda. Od početka rata u Ukrajini, najpoštenije je bilo da se kaže – Putine, zbogom, pa makar svi porkali ovde u Evropi, od vas nećemo ni lekove, a kamoli puste energente. A ne ovako, da se cenjkaju oko barela.
Međutim, zašto raditi jednostavno (i precizno), kad može komplikovano. Ipak, komplikovano je i vreme i kojem živimo, i nije lako iskobeljati se iz muka i problema. Gde god čovek ubode prstom, samo neke nelogičnosti, svađe i razdor. Recimo, da je neko rekao da će Evropa masovno aktivirati nuklearne elektrane i tako tražiti rešenje za aktuelnu energetsku krizu, malo ko bi, do pre samo godinu dana, u to poverovao. A i Rusi pomno prate šta se dešava na tom planu, pa su počeli da ugovaraju gradnju nuklearne elektrane sa Saudijskom Arabijom. Dakle, preganjanje se nastavlja – Putin i dalje vodi svoj rat, kraj mu se ne vidi, a stiže i da nervira Džozefa Bajdena, američkog predsednika, dok zabija prst u oko Evropi. Ne, nije smešno, jer kad se takva imena preganjaju, pa se tu ubaci i nuklearna energija, dovoljno je samo da neko upali šibicu… daleko bilo.
Jasno, to nije smešno, ali nešto jeste, bar malo. A to je potpuni raspad sistema kriptovaluta. Eto, još jedna izuzetno komplikovana stvar, kriptovalute, a razbucala se tako jednostavno. Ispalo je kao što su mnogi predviđali – da je sve to balon od sapunice, suviše neopipljivo, i da će pući.
A puklo je prvo sa Do Kvonom, preduzetnikom iz Južne Koreje, koji je izmislio kriptovalutu „Luna”. Taj virtuelni novčić je propao u još u maju, i sa sobom povukao 40 milijardi dolara lakovernih investitora. A nama je postao zanimljiv ovih dana, jer su južnokorejske vlasti iznele tvrdnju da se krije kod nas, u Srbiji. Molba za srpsku policiju (ako je tvrdnja tačna) – šaljite ga nazad, prvim avionom, zar još i s njim da se bakćemo?
A u međuvremenu je uhapšen Sem Bankman-Frid, čija je kriptoberza propala krajem novembra. I taj je sa sobom povukao otprilike istu količinu milijardi dolara, jer ni on nije imao pokriće za svoj biznis. Nije se, srećom, krio u Srbiji, bio je na Bahamima kada su ga odveli pritvor, da objasni neke stvari.
Sad treba pitati genijalce čije su milijarde isparile – odakle im toliko, za bacanje na novčiće koje ni u ruci ne možeš da držiš? Zato su svi pametni posle propale kripto bitke – silni stručnjaci sada savetuju da se batale te kriptovalute i da se, bre, ulaže u zlato! Nego šta, samo sigurno! Kao da za to treba poseban savet…
Ipak, najveći hit prošle nedelje bio je nemački kancelar Olaf Šolc. On je rekao da bi Rusiji, čim okonča rat u Ukrajini, ponovo trebalo pružiti šansu za ekonomsku saradnju.
Potopi čovek jednom rečenicom sve što je Evropa u poslednjih 10 meseci uradila! I svaka mu čast. Jer, i ovo zlo će proći. Bar se neko setio.
Pa da se, ako bog da, vratimo jednostavnijem životu. Ili, što bi rekao Ivo Andrić, kad smo ga već ni krivog ni dužnog prizvali: „Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.”
Možda nije odgovarajuće za sve gorepomenuto, ali u ovom trenutku, nekako dobro zvuči.