PODRŽALI UKRAJINU, ALI GAS I DALJE TEČE Trgovinske veze između Beča i Moskve ostaju netaknute
Iako je Austrija podržala Ukrajinu, trgovinske veze Beča i Moskve ostaju netaknute, posebno u oblasti energetike i finansija.
Kada je austrijski kancelar Karl Nehamer prošlog aprila odlučio da bude prvi evropski lider nakon invazije koji je odleteo u Moskvu i sam se sastao sa Putinom, pokušao je da to proda kao mirovnu misiju, ali skeptici su primetili da ruski gas nastavlja da teče u Austriju, dok je na primer tok u Nemačku bio prekinut, piše „Politiko” u analizi pod nazivom „Kako je Austrija postala Putinova alpska tvrđava“, što je aluzija na Hitlerov plan iz 1945. da stvori nacističku „Alpsku tvrđavu“ koja bi bila neosvojiva za saveznike, prenosi „Jutarnji list”.
Zapadni partneri Austrije dugo su tolerisali njene odnose sa Rusijom, ali je rat u Ukrajini podigao ulog, a kritičari kažu da umeren pristup Austrije krizi predstavlja duboko ukorenjen cinizam, ali i značajnu pretnju evropskom jedinstvu oko Ukrajine. S druge strane, Aleksandar Šalenberg, austrijski ministar spoljnih poslova, insistira da su takve optužbe neistinite.
Partijske linije
Da bismo razumeli korene austrijskog odnosa prema Rusiji, potrebno je vratiti se u 1955.
Deceniju nakon završetka Drugog svetskog rata, zemlja je ostala pod okupacijom četiri savezničke sile i podeljena je na zone. Da bi ubedila Sovjete da im vrate pun suverenitet, Austrija je morala da pristane da upiše neutralnost u svoj ustav, što se u to vreme smatralo neophodnim zlom. I tako, Sovjeti nisu izvršili invaziju na njihovu zemlju, a gas je nastavio da teče iz SSSR-a, a za većinu Austrijanaca to je bila lekcija: neutralnost je dobra za posao i štiti nas.
Sporazum o gasu pokazao se korisnim za energetsku grupu OMV, čineći Austriju jednim od primarnih kanala za ruski gas namenjen zapadnoj Evropi. Međutim, najupečatljiviji aspekt političkih veza između Austrije i Rusije su one koje presecaju partijske linije.
Gotovo svaki bivši austrijski kancelar, po odlasku sa funkcije, radio bi za Ruse. Volfgang Šisel, bivši kancelar Narodne partije desnog centra, pridružio se odborima ruskog operatera mobilne telefonije MTS i naftnog giganta Lukoila.
Njegov socijaldemokratski naslednik Alfred Guzenbauer otišao je da radi za „Istraživački institut za dijalog civilizacija“, proruski istraživački centar koji je osnovao Putinov prijatelj. Kristijan Kern, još jedan socijaldemokrata, postao je član uprave Ruskih državnih železnica.
Rusija i dalje najveći investitor u Austriji iza Nemačke
Rusija je i dalje drugi najveći investitor u Austriji posle Nemačke, sa ukupnim stranim direktnim investicijama na kraju prošle godine od 25 milijardi evra, u poređenju sa američkim od 13 milijardi evra i investicijama susedne Italije oko 11 milijardi evra. Tamo su i dalje aktivne stotine austrijskih kompanija koje su poslednjih godina investirale u Rusiju.
Naftni i gasni konglomerat OMV, najveća austrijska kompanija, ostaje glavni igrač u ruskom energetskom sektoru. Rajfajzen banka internešenel u austrijskom vlasništvu je najveći strani kreditor aktivan u Rusiji i stub finansijskog sistema zemlje.
Čak i „Red Bul“ iz Salcburga nastavlja da prodaje svoja energetska pića u Rusiji. OMV tvrdi da je u obavezi da nastavi da kupuje najmanje 6 milijardi kubnih metara ruskog gasa godišnje do 2040.– što je rezultat ugovora koji su Putin i tadašnji kancelar Sebastijan Kurc potpisali u Beču 2018.
Odeljenje za sprovođenje sankcija Ministarstva finansija SAD poslalo je Rajfajzen banci katalog pitanja o njenim ruskim operacijama, što su neki posmatrači videli kao otvorenu poruku Vašingtona Beču da dovede svoju politiku u red.
A prošle nedelje je Evropska komisija prozvala Austriju da ne čini dovoljno da se odvikne od ruskog gasa. Dok je ostatak Evrope smanjio zavisnost od ruskog gasa za više od polovine u 2022. na 19 odsto, Austrija je kupila 60 odsto svog gasa od Rusije, u poređenju sa 80 odsto pre prošlogodišnje invazije, i platila Rusima sedam milijardi evra.
Austrija kao most ka Rusiji?
Rajfajzen banka ima slične probleme u rešavanju svoje zavisnosti od Rusije. RRA je prošle godine u Rusiji zaradila više od dve milijarde evra, što je više od polovine njenog ukupnog profita, ali zbog međunarodnih sankcija Rusiji, banka, koja na berzi vredi oko pet milijardi evra, ne može da vrati ovu dobit. Austrijski bankari tvrde da žele da izađu iz Rusije, ali tek treba da nađu izlaz.
Ali s obzirom na to koliko su ruski interesi duboko usađeni u austrijsku politiku i ekonomiju, raspetljavanje austro-ruskih odnosa možda više nije moguće. Krajnje desničarska, proruska Partija slobode, koja želi da ukine sve sankcije Rusiji, vodi nacionalne ankete od novembra sa prosekom od oko 28 odsto, nekoliko poena ispred svog najbližeg rivala, socijaldemokrata levog centra.
Na pitanje „Politika” da li Austriju i dalje vidi kao „most” ka Moskvi, što ponavljaju generacije austrijskih političara, Šalenberg je tu tezu odlučno odbacio. Ipak, list pesimistički zaključuje da „do sada promena u retorici nije rezultirala velikim političkim promenama — a s obzirom na preovlađujuće političke vetrove, do takvih zaokreta možda nikada neće doći“.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.