PISMO PODRŠKE IZ SRBIJE Dragi Nemci, ne plašite se – ako nestane struja, nije smak sveta!
Nije lepo ni smejati se ni rugati tuđoj nesreći. To Srbi najbolje znaju, jer su im se mnogi rugali kada su bili u mukama i problemima, pogotovo tokom devedesetih godina prošlog veka, jer smo, valjda, tako i zaslužili. Pa, niko to ne zaslužuje, jednostavno je ružno.
Međutim, kad nesreća, bar za sada, ne deluje toliko strašno, ili kada reakcija na nju deluje preterano, onda ima malo prostora i za humor. Evo o čemu se radi.
Ovih dana je osvanula vest da je nemačko Udruženje gradova i opština upozorilo, to jest podsetilo građane da će biti restrikcija struje (kao da im to ne govore već mesecima). To je u redu, ali ono što nije u redu je i spisak zaliha koje, u tom slučaju, po savetu Udruženja, građani treba da pripreme.
Perece, čokolada, toalet papir…
Spisak je zaista ogroman, i pre liči na pripremu za sudnji dan, nego za nekoliko sati, pa i neka bude i dana, u mraku. Probraćemo samo najupečatljivije, jer sama lista ima oko stotinak stavki: tu su 20 litara vode, 2,5 kilograma voća, 2,6 litara mleka i mlečnih proizvoda. A šećer, čokolada, brašno, instant supa, perece, nabavljati neograničeno, to jest po želji.
To što se hrane tiče. Što se higijene tiče, valja se opskrbiti deterdžentom, spremiti dve četkice za zube, i dovoljnu količinu toalet papira. Već se mogu nazreti redovi u drogerijama za ovo poslednje…
Od lekova treba imati one za snižavanje temperature i protiv mučnine, kao i pribor za prvu pomoć. Zatim, sveće (naravno), baterijske lampe, vreće za đubre… Ono što je možda najčudnije je birokratski deo pripreme za „apokalipsu“. Valja, po spisku, pri ruci imati originalne izvode iz matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih. Zatim, potvrde o školskoj spremi, štedne knjižice, vrednosne papire, testament i punomoć, kopije lične karte, pasoša, vozačke dozvole… Čak i „fakture koje potvrđuju nepodmirena potraživanja plaćanja“.
I kao da to nije dovoljno jezivo i uznemirujuće, Iz Savezne kancelarije za pomoć u katastrofama, poručuju da, ako građani nemaju dovoljno mesta za sve potrebne zalihe, bar spreme najosnovnije, koje će im pomoći da pomoći da prebrode prva tri dana restrikcija.
– Ako svoju listu još niste razradili i osigurali namirnice, možete to učiniti na vreme kako biste sigurno prebrodili jesen i zimu – poručili su iz kancelarije.
Pa dobro, majku mu, da niste preterali? Nemci su ionako svakodnevno bombardovani vestima o poskupljenju energenata i teškoj zimi, zar im je potrebno i ovo, da ih dodatno zastraši? Osim ako nemaju neku informaciju više o razmerama restrikcija, odnosno, da u tom slučaju neće biti čak ni vode.
U svakom slučaju, kad sve to vidim, kao čovek, i, što se kaže, komunista, imam potrebu da pošaljem pismo podrške nemačkom narodu.
Dakle, dragi Nemci, ne dajte da vas plaše, nestanak struje nija kataklizmična pojava. Verujte nama, deci devedesetih, kada su restrikcije u Srbiji jedno vreme bile gotovo svakodnevna pojava. Dešavalo se da zavlada mrak i da potraje po dva, tri, pet dana. Jeste, užasno je, neprijatno, pogotovo za decu (tad nije bilo ni pametnih telefona, zamislite taj pakao). Ipak, nekako se pregura, preživi se. A verujem da će vaše restrikcije, eventualno, trajati nekoliko sati.
Imali smo mi ovde u Srbiji (da, vesele devedesete) i bombardovanje. E, to sećanje ima malo gorak ukus, jer su restrikcije tada bile izazvane raketiranjem elektrana, u čemu su učestvovali i vaši avioni. Bez ljutnje, ali to se ne sme zaboraviti, da se ne bi ponovilo. Zamislite tek to – neko baci bombu na zle Srbe, onda oni ostanu bez struje, a radnici trče na teren i rizikuju život da bi sijalice opet zasvetlele.
Osim u ljudskim žrtvama, te 1999. godine, šteta je na energetskom sistemu bila je ogromna, najblaže rečeno – prema zvaničnim brojkama, ukupno je uništen 231 objekat – tu su skladišta goriva (96), trafostanice (63), dalekovodi (24), toplane (3), termoelektrane (15), gasna postrojenja (9), rafinerije (21). I zamislite, sve to danas radi. Majstori koji su to sve popravljali su nacionalni heroji.
Uh, sad je malo teže saosećati sa vama, ali ipak… setih se i da su gađane i dečiji vrtići i bolnice, jedne devojčice, Milice Rakić, pa mi neka knedla u grlu, razumite, pa ljudi smo.
Toplota ljudskog dodira
Nećemo mračiti (hah, mračiti!), a i nije mi cilj da vas sad maltretiram našim strahotama od pre 23 godine. Ukratko, verujem da ćete izdržati, i imajte na umu ono što Srbi često izgovaraju, jer su, nažalost, tako naučili – uvek može gore.
Neće vam trebati to silno gomilanje namirnica i lekova, siguran sam. I probajte da na eventualne restrikcije i predstojeću neizvesnu zimu gledate pozitivno, koliko je moguće – pod svetlošću sveća, u hladnoj noći, najtopliji je ljudski dodir. Bilo da se radi o ćaskanju i razgovoru sa porodicom, bez buljenja u proklete telefon, bilo da su u pitanju izuzetno zabavne aktivnosti pod nekim debelim, toplim jorganom.
Glavu gore, dragi Nemci. Eh, šta sve živ čovek preturi preko glave, a neće restrikciju struje. Ne dajte se, vi ste hrabar i ponosit narod!