PAD BORISA DŽONSONA I KLETVA IZ RUSIJE Da li i ostale evropske lidere čeka njegova sudbina, kad Rusi više ne budu krivi za sve?
Boris Džonson, premijer Velike Britanije, podneo je ostavku na mesto šefa Konzervativne stranke, posle skandala zbog postavljanja poslanika Krisa Pinčera na mesto zamenika predsednika poslaničkog kluba Torijevaca, optuženog za nedolično seksualno ponašanje. To je bio povod da mu mnoge najbliže stranačke kolege okrenu leđa i sada se pridružio omanjoj armiji od 55 zvaničnika njegove vlade koji su dali ostavke.
Brže-bolje, i sasvim očekivano, povodom Džonsonovog pada oglasila se i Valentina Matvijenko, predsednica Saveta ruske federacije. Ona je, likujući, rekla da je Džonson bio glavni rusofob i da bi njegova sudbina mogla da dočeka i druge evropske lidere.
Kad je direktor Dojče banke u panici…
Iako je jasno da Matvijenko navija da tako bude, iz ličnih razloga izazvanih sukobom Zapada sa Rusijom, a povodom rata u Ukrajini, činjenica je, njene reči sadrže više od zrna istine.
Jer, jasno je i to da većina vlada evropskih država stoji na trusnom terenu, najviše zbog odluka koje su, načelno, uperene protiv Rusije. Uz opasan rast inflacije, koje beleže Nemačka, Austrija i druge izuzetno jake evropske ekonomije, i ad hok smišljanje načina da se ruski energenti zamene drugim izvorima, sve one se, priznale to ili ne, prilično drmaju.
Kada jedan direktor centralne državne banke, i to Dojče banke, Kristijan Zeving, izjavi da je socijalni mir u Nemačkoj ugrožen i da će njegova zemlja ući u recesiju, bez ruske nafte i gasa, onda to treba shvatiti ozbiljno.
Međutim, taj brod je već otplovio. Nemačka je i dalje, pored SAD-a, najglasnija u ekonomskoj borbi protiv Rusa, a od planova protiv krize, bar tako izgleda, za sada imaju samo preporuke građanima da sledeće zime obuvaju deblje čarape, jer grejanja neće biti. I da treba da smanje potrošnju vode za tuširanje.
U Holandiji, dok ovo beležimo, divljaju protesti farmera protiv vlade, policija poteže oružje na demonstrante. To su ljudi koji žive od zemlje i koji ih, kako to naš narod kaže, hlebom hrane. Da li je njihova vlada svesna koliko ružno i ponižavajuće deluju te fotografije koje brzinom munje, a putem društvenih mreža, obilaze svet? I taj sukob, opet, nema nikakve veze sa Rusima, nego sa njima samima. Sasvim lična, holandska stvar.
Šta će biti posle rata?
Za to vreme, rat u Ukrajini još traje, ali kako to već biva, polako se povlači iz udarnih vesti, a sve više iskaču one o nezadovoljstvu građana širom Evrope i Zapada. Iskusni i prekaljeni zapadni političari sigurno znaju da, posle svega, koliko god pripremali naciju za teška vremena, neće na kraju moći da kažu: „Pa, nismo mi, Rusi su krivi”. Odgovor je kratak i brutalan – građani porez plaćaju svojim državama. A ne tamo nekim baba-rogama iz Rusije. I broje im greške. Kao što je i Boris Džonson pao zbog svoje greške, a ne ruske.
A možda je i to moglo mnogo bolje? Zna se, velike nacije imaju dugoročne planove, i možda je bilo načina da Zapad ruski napad na Ukrajinu predvidi i ublaži, i u Ukrajini i u ostatku sveta. Doduše, sad to više nije ni bitno.
U svakom slučaju, većina odluka Evropske unije i Zapada i dalje deluje neozbiljno i odrađeno u hodu, sa vrlo sumnjivim finalnim rezultatom. A kada građani Evrope počnu da sastavljaju kraj s krajem, njihov gnev će biti veliki. Rusi će, do tada, daće bog, završiti intervenciju. A svet će i dalje biti u problemu, pa postoji velika šansa da se vođe sa Zapada tada zaista suoče sa nekom vrstom gorepomenute kletve, koju im je uputila Valentina Matvijenko.