NASTAVAK NASILNIH PROTESTA Radnici u Bangladešu rade za 75 dolara mesečno – sada im nude 114 dolara
Protest radnika u Bangladešu, koji su doskora imali mesečnu platu od 75 dolara (6.246 dinara po važećem kursu) izazvao je do sada nezapaćeno zatvaranje čak 150 fabrika, i to na neodređeno vreme. Podsetimo, štrajk zaposlenih u tekstilnoj indstriji započeo je prošlog meseca, a krajem prošle nedelje je postao i nasilan kada se 15.000 radnika sukobilo sa policijom, i pritom su opljačkali nekoliko fabrika.
Vlada je formirala i komisiju, koja je radnicima ponudila povećanje zarade na 114 dolara, ali su oni to odbili i zatražili minimalnu platu od 210 dolara.
S obzirom na to da je policija podnela, kako mediji prenose, tužbu protiv 11.000 radnika, najverovatnije je da se situacija u zemlji u Južnoj Aziji neće uskoro smiriti.
Demonstracije nezadovoljnih radnika ponovo su u žižu javnosti dovele priču o megabrendovima koje proizvode radnici tekstilne industrije Bangladeša, koja broji 3.500 fabrika.
Spisak zvučnih kompanija koje proizvode odeću u Bangladešu je zaista impozantan – među njima su brendovi kao što je Tomi Hilfiger, Kelvin Klajn, Armani, Ralf Loren, Hugo Bos, Zara, Šanel…
Nije nikakva tajna da je većina tih kompanija, godinama unazad, prozivana zbog izuzetno loših životnih uslova radnika koji im prave skupe i ekskluzivne odevne predmete. Jedna od kompanija koja često dobija pritužbe je Zara, koja ima svoje fabrike i u Španiji, Brazilu, Argentini i Mijanmaru.
Najveći problem je, kako je pisao sajt impactpolicies, taj što su firme oslanjaju na jeftinu radnu snagu posebno u zemljama Jugositočne azije. Svesni su da im izuzetno jeftina radna snaga donosi veliki profit, a praćenje uslova rada prepuštaju drugima, što je praktično druga ili treća ruka u lancu snabdevanja.
Štaviše, u julu 2021. godine tužilaštvo u Francuskoj pokrenulo je istragu protiv četiri modna brenda (Uniklo, Skečers, SMPC i Inditeks), zbog sumnje da je u fabrikama u Kini počinjen „zločin protiv čovečnosti“ i prisilnog rada.
Vlasnik Zare, u čijem vlasništvu je pomenuta firma Inditeks, oštro je demantovala te optužbe, saopštivši da se protivi svakoj vrsti prisilnog rada, i da tako nešto nije dozvoljeno u njihovom lancu snabdevanja.
Naravno, Zara je samo jedan od modnih kompanija koja se nalazi pod stalnim kritikama zbog zapostavljanja prava radnika, sa namerom da umanje troškove proizvodnje, obezbeđujući sebi veliku zaradu.
Premijerka Bangladeša, Šeik Hasina, koja se na toj poziciji nalazi od januara 2009. godine, je izjavila da tekstilni radnici ne bi trebalo da uništavaju fabrike u kojima rade „jer će onda morati da se vrate u svoja sela i budu nezaposleni“.
Ona je apelovala na radnike da se vrate na posao, i ostala pri stavu da je povišica od 56,25 odsto, to jest pomenutih minimalnih 114 dolara. Ipak, čak i sa tim povećanjem, najviša moguća plata u tekstilnoj industriji bi bila oko 135 dolara.
Povodom protesta radnika, oglasio se i Vašington, koji je kritikovao nasilje protiv radnika. Iz SAD-a, inače zemlje koja je jedna od najvećih dobavljača bangladeškog tekstila, apelovala je na vladu Bangladeša,
Veliki brendovi su poslovično tihi kad je u pitanju jeftina radna snaga, ili uglavnom šalju apele, bez konkretnijih predloga. Prošlog meseca, kako je preneo Rojters, ipak su reagovali, i to između ostalih iz Adidasa, Levi Štrausa, Pume i Hugo Bosa. Ove firme su poslale pismo premijerki Bangladeša, u kojem joj predlažu da usvoji mehanizam revizije minimalne plate na godišnjem nivou, kako bi se ispratila makroekonomska kretanja.
Ipak, retko kada su se oglašavali povodom činjenice da su 85 odsto radnika u tekstilnoj industriji Bangladeša žene, i da mesečno imaju od 100 do 140 sati prekovremenog rada, kako ispunili norme i veliku potražnju u Evropi i širom sveta. Tekstilna industrija Bangladeša broji oko 4 miliona radnika, ili preciznije, radnica.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.