KRAJ ILUZIJE O EVROPSKOJ EKONOMIJI Privreda je u slobodnom padu, a iza ulga čeka rasplamsavanje krize ogromnih razmera
Ruska vojna intervencija u Ukrajini, neujednačen oporavak od pandemije, suša na većem delu kontinenta, visoka inflacija – faktori su koji sa sobom nose i ogromne neizvesnosti u pogledu ekonomske budućnosti Evrope. Nacionalne vlade žure pomoći najugroženijima, a usled sve te nervozne zbrke postoji i jedan opšti konsenzus: dolazi recesija, piše The Economist.
Koliko će pad biti bolan zavisi od toga kako će se apsorbovati ovaj energetski šok i kako će kreatori javnih politika odgovoriti na isti. Ove su nedelje cene energenata dostigle su rekordne nivoe – više od 290 evra po megavat satu za referentnu vrednost gasa koji će se isporučivati u četvrtom kvartalu ove godine. Inače, uobičajena cena pre pandemije bila je oko 30 evra. S obzirom da je gas marginalno gorivo na evropskom tržištu električne energije, ovaj energent određuje i širu cenu električne energije.
Evropska ekonomija ušla je u krizu u relativno snažnoj poziciji. Tržište rada još uvek je relativno zdravo, a nezaposlenost se kreće oko 6,6 odsto. Rast plata verovatno će se ubrzati u narednim mesecima. Inflacijska očekivanja su donekle splasnula, a potrošnja i nije toliko pala, prenosi Jutarnji list.
Ekonomija u slobodnom padu
Ipak, stvari će za nekoliko meseci izgledati znatno tmurnije iz tri razloga. Prvo, industrija je pod pritiskom. U proleće su čelnici najvećih evropskih proizvođača tvrdili da bi prebrzo prekidanje snabdevanja ruskim plinom podrazumevalo i ekonomsku krizu za celi kontinent. Ali, uprkos visokim cenama, industrijska proizvodnja zasad ostaje na prethodnim nivoima. Razlog je sledeći:
– Reč je o zaostalim porudžbinama iz prethodnog perioda – objašnjava Mihael Hater iz Nemačkog ekonomskog instituta.
Ti zaostatci, naravno, neće trajati večno, a neki pokazatelji koji se odnose na blisku budućnost poprilično su sumorni. Sledi pad koji će se odraziti na slabljenje globalne, a posebno kineske ekonomije. Kao što primjećuje Robin Bruks sa Instituta za međunarodne finansije, takav pad mogao bi označiti prekretnicu u privrednom ciklusu.
Najgore će biti pogođene industrije istočno od Rajne. Nemačko nezdravo oslanjanje na kineske kupce podrazumeva pad potražnje za novom robom u čitavom lancu snabdevanja. Čini se da je i italianska industrija u slobodnom padu. Poljska i Češka, iako su izvan evrozone, takođe su izrazito ranjive. Izuzetak je Mađarska, gde se proizvodnja širi zdravim tempom, zahvaljujući, između ostalog, procvatu električnih vozila i dugoročnim energetskim ugovorima.
Drugi razlog za zabrinutost je taj što će uslužni sektor na svoja pleća preuzeti borbu sa posrnulim evropskim ekonomijama. Sezona je u Francuskoj i na jugu Evrope bile zaista jaka, turisti su obilato koristili ušteđeno za vreme pandemije, pa je turizam dodatno porastao tokom leta. Ali, raspoloženje opada jer potrošači već stežu kaiš u pripremi za dugu, hladnu zimu. Usluge će verovatno stagnirati u predstojećim mesecima, a nekretnine i transport će se suočiti sa posebno ozbiljnim poteškoćama.
Na kraju, Evropa će gotovo sigurno doživeti poklapanje energetskog šoka sa rastućim kamatnim stopama. Evropska centralna banka (ECD), zajedno je sa mnogim svetskim centralnim bankama, ozbiljno podcenila rast cijena, pa je sada odlučna vratiti godišnju inflaciju na oko 2 odsto, posle alarmantnih 9,1 odsto zabeleženih u avgustu. Ekonomisti stoga očekuju da će banka u borbi protiv inflacije pokušati pojačati svoje kapacitete povećanjem kamatnih stopa. Očekivano, prinosi na evropske kratkoročne i dugoročne obveznice porasli su u proteklom mesecu. Uprkos tome, evro je nastavio padati, spustivši se na paritet sa dolarom prvi put u poslednje dve decenije. To je ujedno još jedna briga za kreatore politike na kontinentu – slabija valuta podstiče inflaciju skupljim uvozom, pogađajući stvarne prihode, a time i potrošnju.
Sve ovo gotovo garantuje da će evropska ekonomija sigurno ući u recesiju, predvođenu Nemačkom, Italijom i srednjom i istočnom Evropom. Analitičari banke JPMorgan Chase očekuju godišnje stope rasta od minus dva odsto u četvrtom kvartalu ove godine, minus 2,5 odsto za Francusku i Nemačku i minus tri odsto za Italiju. Italijanski problemi i visoki dugovi potencijalno bi mogli izazvati nervozu na evroskim tržištima obveznica. Evropski političari potrošili su mnogo vremena razmišljajući o tome kako odgovoriti na skok cena energije. Uskoro ih čeka kriza mnogo širih razmera.