KRIZA IZMIČE KONTROLI, SUECKI KANAL BLOKIRAN Cene divljaju, novi krug inflacije bi mogao da bude koban
Kriza na Bliskom istoku čini se, izmiče kontroli, Crveno more i Suecki kanal sada su blokirani pa kasne teretni prevoznici i kontejneri, a nakon što pobunjenici gađali brodove.
Saobraćaj u Suecu je navodno opao za 28 odsto u poslednjih 10 dana, a cene za transportne kontejnere porasle su za 173 odsto. Uz rastuće tenzije nakon izraelskih udara u Libanu i Iranu, nedavni napadi na brodarstvo mogli bi biti samo početak.
Kada studenti ekonomije pohađaju časove o inflaciji, obično ih uče o kamatnim stopama i ponudi novca. Osnovni uvid je neka varijacija na temu „inflacija je uzrokovana zbog prisustva previše novca i malo robe“. Ono što im se obično ne kaže jeste da je većina inflacija koje smo videli na Zapadu rezultat rata i geopolitičkog sukoba, piše Gardijan u svojoj analizi.
Novi krug inflacije ubio bi mnoga tržišta
Dok će ljudi beskrajno raspravljati o reakciji centralnih banaka na nedavni nalet inflacije, realnost je da su one imale samo sekundarni uticaj. Glavni pokretači bili su, prvo, poremećaji u lancu snabdevanja izazvani blokadama i, drugo, poremećaji tržišta energije i đubriva povezani sa ratom u Ukrajini i sankcijama Rusiji.
Slično tome, prethodni veliki nalet inflacije sedamdesetih bio je izazvan embargom OPEK-a na naftu kao odgovor na zapadne zemlje koje su podržavale Izrael u ratu 1973. godine. Međutim, kako inflacija pogađa ekonomiju i koliko dugo će se zadržati svakako zavisi od krhkosti ekonomije i brzine odgovora centralne banke.
Između 1970. i 1985. prosečna stopa inflacije bila je 11,3 odsto u Britaniji i 7 odsto u Sjedinjenim Državama. Godine 1990. stopa inflacije u Britaniji se i dalje kretala oko 8 procenata, dok je američka stopa pala na 5,4 procenta. Ovi brojevi jasno pokazuju da je Britanija bila strukturno slabija ekonomija i da se šok naftne krize 1973. i kasnijih događaja oštrije osetio.
Nafta u rukama pet najvećih
Ovo nam govori da je daleko najvažniji faktor u pokušaju da se razumeju inflatorni rizici geopolitička nestabilnost. Posle tri godine previranja, mnogi od nas se mogu nadati da je najgore iza nas. Međutim, nedavni događaji na Bliskom istoku sugerišu da to nije slučaj. Čak i nedavne blokade tranzita kontejnerskih brodova mogu biti dovoljne da izazovu još jedan krug inflacije, dok bi širi sukob mogao biti razoran.
Negde u međuprostoru je proizvodnja nafte. U septembru 2023. godine, deset najvećih proizvođača nafte u svetu ispumpavalo je oko 57,225 miliona barela dnevno. Pet od deset najboljih zemalja nalazilo se na Bliskom istoku. Između njih, Saudijska Arabija, Irak, UAE, Iran i Kuvajt proizvode oko 22,38 miliona barela dnevno, ili 39 odsto ukupne proizvodnje u deset najvećih. Poremećaj ove proizvodnje mogao bi da bude poguban za globalno tržište nafte.
VELIKI POVRATAK „BOŽJIH PARTIZANA“ Ako ovako nastave, mogu da naprave pakao na zemlji
Moreuz koji omogućava ulazak u Persijski zaliv, najvažnija je tačka na svetu za tranzit nafte. U 2022, njen protok nafte je u proseku iznosio 22 miliona barela dnevno, što čini oko 21 odsto globalne potrošnje. Oko 10,8 milijardi kubnih tečnog prirodnog gasa takođe prolazi kroz moreuz.
U slučaju regionalnog rata na Bliskom istoku, vrlo je verovatno da će Ormuški moreuz biti pogođen. U najgorem slučaju, Iran bi mogao da ga „ugasi“. Do pre samo nekoliko nedelja, konvencionalna mudrost je bila da bi neograničene moći mornarice Sjedinjenih Država mogle lako da uklone ove tačke sporenja u kriznom scenariju. Ali sada znamo da čak i relativno male grupe kao što su Huti mogu nametnuti pomorsku blokadu kada dobiju pristup ispravnoj tehnologiji. Iran ima najveći arsenal balističkih i krstarećih raketa na Bliskom istoku, pri čemu je veći deo skriven od vazdušnih udara u podzemnim bunkerima.
Zatim se postavlja pitanje da li zapadne ekonomije mogu da podnesu još jedan krug inflacije. Poslednji nalet inflacije gurnuo je mnoge zapadne ekonomije do njihove apsolutne granice izdržljivosti. Zaista, čini se verovatnim da se njeni puni efekti još nisu osetili i da će izaći iz haosa tek u sledećoj recesiji.
Gde je tu prosečni potrošač
Povećanje kamatnih stopa je najočiglednija makroekonomska bolna tačka. Poslednji krug poskupljenja naneo je ogromnu štetu globalnom tržištu komercijalnih nekretnina, koje je već omalovažavalo uticaj politike rada od kuće. Prema Nationvide u Britaniji, cene nekretnina padaju od februara 2023. Od decembra 2023. one su pale za skoro 6 odsto u odnosu na svoj vrhunac. Još jedan krug povećanja kamatnih stopa bi gotovo sigurno ubio tržište nekretnina.
Zatim je tu potrošač. Nedavna kriza troškova života koju je većina Britanaca iskusila bila je kažnjavajuća. Četiri od deset ljudi i dalje se muče da plate račune za energiju, uprkos tome što su cene smanjene. Realne plate su pale za oko 2,3 procenta u 2022. i 0,4 procenta u 2023. Ako se inflacija preokrene i kamatne stope porastu, rizik od bolne inflatorne recesije je veoma stvaran.
Konačno, tu je Konzervativna stranka. Ekonomija ostaje najvažnije pitanje sa kojim se zemlja suočava u anketama, ali njen značaj je opao od kraja 2022. godine kada je kriza troškova života bila na vrhuncu. Ipak, Torijevci se nikada nisu oporavili od ove poslednje krize. Ako inflacija poraste, to bi moglo da dokrajči stranku, a oni poslanici koji trenutno drže svoju fotelju čvrsto trebalo bi da počnu da dovode u pitanje mudrost rukovodstva stranke u odlaganju izbora za kasnije ove godine.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.