Bio jednom jedan bunker – a u njemu đakuzi i teren za golf
Džefri Bezos je američki milijarder, a poznat je po tome što je napravio Amazon, sajt za kupovinu preko Interneta i tako se, što kažu Srbi, upropastio od para. Svi mu tepaju i zovu ga Džef, koja da im je teča, ali dobro. E, taj isti Bezos je nedavno kupio vilu na jednom ostrvcetu u Majamiju, i platio ju je tričavih 68 miliona dolara. Kažu, ništa specijalno, tri spavaće sobe, 1 hektar zemlje, ali je blizu mora, srećom.
Pa šta s tim, upitaće neko? Bezosu je 68 miliona kao nama, recimo, 6.800 dinara. Možda to i nije toliko zanimljivo, ali interesantnije je možda ko mu pravi društvo na tom ostrvcetu, koje zovu još i „bunker milijardera“. A društvo je da se smrzneš, puno je kao oko Bezosovih kolega milijardera.
Red đakuzija, red spa centara
Ostrvo je veštačko, a od zvučnih imena tu kućerke imaju Donald Tramp, odnosno njegova ćerka Ivanka, bila je tu i srpska snajka manekenka Adrijana Lima (ona je prodala svoju vilu), čuveni američki ragbista Tom Brejdi, investitor Džared Kušner, Ivankin muž… dakle, nisu baš svi milijarderi, ali dobro im ide. Ironično, seoce na ostrvu na kojem su smešteni ovi američki bogataši zove se Indijan krik, u prevodu, Indijanski potok, ili uvala. Indijanaca tu više nema, taj genocid je odavno završen.
I, kako se simpatična ekipica zabavlja? Uh, sve pršti. Ima tu luksuznih bazena, đakuzija na krovovima, spa centara, fitnes centara, vinskih podruma… tu je, pišu američki mediji, i teren za golf, koji se prostire širom ostrva. Ako kojim slučajem neki Kubanac dopliva do ostrva, bežeći iz svoje zemlje, prvo mu ponude đakuzi na krovu i masažu u spa centru, pa ga tek onda prijave policiji. Dobro, gruba šala.
Zanimljiv je i izbor nezvaničnog imena ovoga legla imućnih – „bunker“. Verovatno su ga skovali američki novinari i dobro ilustruje ušukanost žitelja. Ipak, nije to baš lepo. Zna se šta znači reč bunker, nažalost, evo i u 21. veku, aktuelni su bunkeri u koje se ukopavaju Rusi i Ukrajinci. Bunker je, pogotovo od Prvog svetskog rata, bio sinonim za mučnu borbu, glad, blato i najčešće užasnu i nasilnu smrt.
Eh, šta da se radi – ovaj bunker nema tako crne tonove, izgleda kao iz bajke i bože moj, takav je život – svakom svoj bunker. Kroz neke bunkere teče krv, a kroz neke čokolada i frapućino, recimo. Možda otuda i naziv, da nas podseti koliko je ovaj svet, kad sve sabere, duboko podeljen na „nas“ i „njih“.
No, da se manemo crnog humora, i ostavimo heroje iz ratova da spavaju u miru i da se vratimo na junake iz naše priče. U ovaj bunker ne može da uđe svako, naravno, ni Kubanac, ni Amerikanac. Moraš da budeš vlasnik nekretnine na ostrvu, ili da ti neko od nadležnih tamo, iz policije, odobri ulazak.
Ako se nešto zove bunker…
Sve ukupno, tu ima 41 vila i o njima 24 sata dnevno brine 13 policajaca, da ne zaluta neka sirotinja.
Šta možemo zaključiti? Pa, uvek postoji mogućnost da, ako se neko mesto zove „bunker“, taj bunker bude jednom i napadnut… daleko bilo, da ne prizivamo zlo, možemo samo da im svima pljunemo pod prozor. Ipak, postoji i ta mogućnost.
Da neko pita gorepotpisanog, kao što ne pita, sve bi to valjalo podeliti Kubancima, ali, od pustih snova se vile u Majamiju ne kupuju…
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.