AMERIKANCI SE SMEJU EVROPI Ili – kako je Italija postala siromašna kao Oklahoma
Evo jednog grandioznog otkrića – ko ima pare, ima i moć. Naravno, u pitanju je šala, to znaju i mala deca, ali ipak se desi da nekako zaboravimo da je u tome suština ovog sveta, zrncu peska u svemiru, koji se vrti brzinom od 1.674 kilometara na sat.
Ovde dole, para vrti sve, i tamo gde burgija neće, a to najbolje znaju Amerikanci, i zato su toliko osioni u svom nastupu i vole da svima drže lekcije iz morala. Recimo, mi mislimo da je Evropa i njena sve labavija zajednica naroda moćna. E, tu su novinari da, kao i uvek pokvare sve i rasprše iluzije. Ugledni francuski list „Mond“ je tako ove nedelje objavio da je evropski bruto domaći proizvod (BDP) za neverovatnih 80 odsto manji od onog u SAD-u. U brojkama – Evropa obrne 15 biliona evra, dok SAD inkasiraju 26.900 biliona evra (ne terajte me da prebacujem u dolare, kao boga vas molim).
Da li Kina može bez Ajfona?
Mond je dalje napravio poređenje – njihova zemlja, Francuska, malo je bolja od Arkanzasa, koja je pretposlednja na listi najsiromašnijih saveznih država SAD-a (ima ih ukupno 50, jasno). A šta je sa moćnom i lepom Italijom? Ona je malo bolja od Misisipija, najsiromašnije države u okviru SAD-a.
Sad će možda neko reći – ha, a šta je sa Nemačkom? Jeste da im je inflacija malo pojela budžet, ali Nemci su svetionik, velika evropska finansijska vodilja. Pa, nisu baš zrnce peska, ali se mogu uporediti sa kamenčićem. Nemačka ima BDP u rangu jedne Oklahome, koja je 38. po redu po visini BDP-a.
I dok se Evropa ljuto bori protiv Rusije, tako što im nameće sankcije i odbija njihove energente i bez ikakve potrebe se svađa sa Kinom, Amerikanci likuju.
A pre samo 15 godina, Evropa i SAD su imale gotovo izjednačen BDP, mada su Amerikanci i tada sa prezirom gledali na ovu našu stranu, jer su i tada, mada ne toliko kao sada, bili bogatiji. A u ovom trenutku, „stara dama“ Evropa tone sve dublje, dok joj moćni kauboj sa one strane Atlantika naređuje šta treba da radi i od koga da kupuje naftu. Bez imalo poštovanja za njene godine.
Nego, kad već pomenusmo Kinu, ona je još jednom ove nedelje pokazala kolika je njena moć. I to vrlo jednostavnim, gotovo smešnim potezom. Zabranila je svojim državnim službenicima da koriste američku zlatnu koku od mobilnog telefona, Ajfon. I šta se desilo? Firma koja proizvodi Ajfon, čuveni Epl, istog momenta je pala na berzi, i to za 4 odsto! To je sitno? Nije. Kad Epl padne za 4 odsto, to znači da mu je vrednost opala za 200 milijardi dolara. Neće ih to uzdrmati previše, suviše su jaki, ali ipak, svaki minus na računčiću boli.
Evropa može samo da gunđa
Najluđe je to što se taj isti Ajfon pravi u Kini za oko 200 dolara po komadu, a onda ga Amerikanci prodaju oko 10 puta skuplje. Šta bi se tek desilo kada bi Kina zabranila prodaju Ajfona u svojoj zemlji? Ili njegovu proizvodnju?
Možda vlasti u Pekingu zabranom korišćenja Ajfona u državnim institucijama šalju poruku Amerikancima – ne igrajte se, vaša najmoćnija firma je u našim rukama. Ako Kinezi prestanu da kupuju i prave američku robu, pitanje je da li bi mogli da se pohvale onolikom BDP-om.
A „Stara dama“ iz ove priče o moći sve više radi ono što joj je u skladu sa godinama – može eventualno da gunđa i gleda kako da pregura sledeću zimu bez pomoći bivšeg prijatelja, Rusije.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.