SRPSKI KAVIJAR NA EVROPSKIM DVOROVIMA Možemo li biti opet veliki izvoznici za Ameriku
Zbog cena, odnosno kupovne moći, prosečna potrošnja ribe u Srbiji je pet od šest kilograma po glavi stanovnika, što je tri do četiri puta manje od evropskog i svetskog proseka.
Ukupna potrošnja ribe u Srbiji poslednjih godina se kreće između 35.000 i 50.000 tona godišnje, a uvoz beleži stalni rast. Prema količini proizvedene ribe nalazimo se otprilike u sredini u poređenju sa članicama EU, a manju proizvodnju od naše zemlje ima 12 članica Evropske unije.
Nacionalni tim za preporod sela Srbije poručio je povratnicima iz inostranstva da ulaganje u ribarstvo može da bude veoma isplativo. Srbija ima 15.000 hektara ribnjaka, a uvoz ribe godišnje košta 50 miliona evra.
Izvoz ribe iz Srbije uglavnom je baziran na ribljim prerađevinama (i to na preradi uvezene morske ribe) i poslednjih godina beleži značajan rast, od 697 tona u vrednosti od 4,1 milion dolara 2012. godine, do 2.095 tona izvezenih 2018. godine u vrednosti od 17,5 miliona dolara.
Stručnjaci ukazuju na neophodnost povećanja proizvodnje ribe i udruživanja u specijalizovane ribarske zadruge.
– Srbija bi ponovo mogla da bude veliki izvoznik kavijara, kao pre više decenija kada je u SAD i druge zemlje godišnje izvozila dve do tri tone tog specijaliteta po ceni od 900 dolara za kilogram i ostvarivala prihod veći od 2,5 miliona dolara. Кladovski kavijar se vekovima služio i na evropskim dvorovima. Zbog izgradnje dve đerdapske hidroeletrane, šansu danas ima negotinski kavijar – objašnjava analitičar Branislav Gulan.
On dodaje da riba i riblji specijaliteti u većoj meri mogu da budu zanimljiva i isplativa ponuda i u jelovniku poljoprivrednih gazdinstava koja se bave seoskim turizmom.
– Činjenica da se tri četvrtine ribe koju konzumiraju građani Srbije uveze i da za to država izdvaja ogromna finansijska sredstva ukazuje na neophodnost povećanja proizvodnje, čime bi se izdvajanja za uvoz slatkovodne ribe smanjila za oko deset miliona dolara godišnje – ističe sagovornik.
On navodi da su resursi za gajenje ribe ogromni i da je samo u Vojvodini je više od 100.000 hektara koji se ne mogu koristiti za druge namene, a pogodni su za izgradnju šaranskih ribnjaka.
Kako je podsetio, proizvodnja ribe u Srbiji, prema stručnim procenama, može da se poveća za 100 odsto, uz dobro osmišljen izvoz prerađevina od slatkovodne ribe.
– Treba podsticati zadružno udruživanje, jer Srbija danas ima svega tri specijalizovane ribarske zadruge. U Evropi postoji ogroman deficit od više od 1,5 miliona tona ribe i stalno raste njena konzumacija u Evropi i svetu. U Srbiji postoje veliki neiskorišćeni raspoloživi vodeni resursi (reke, potoci, jezera, kanali, podzemne vode), a posedujemo i sirovine kao što su pšenica, kukuruz, ječam, soja za proizvodnju hrane za ribe. Veliki su kapaciteti i za proizvodnju ekstrudirane hrane za ribu – naglašava Gulan.