SRBIJA U POTRAZI ZA ALTERNATIVNIM TRŽIŠTIMA Biznis hab u Dubaiju predstavlja novi most
Kada se govori o alternativnim tržištima, uglavnom se misli na tržišta azijskih i afričkih zemalja koje obuhvataju više od 80 odsto svetske populacije, a na kojima naši privrednici nisu prisutni ili su prisutni u manjem broju. Jačanje pozicija u određenim regionima, kao što su Bliski istok i Severna Afrika, moglo bi da dovede do boljeg plasmana naših izvoznih proizvoda, ali i do stabilizacije tržišta u pogledu sirovina kojima se snabdevaju naši uvoznici.
Alternativna tržišta, u svetlu novonastale situacije, traže svi – i izvoznici i uvoznici, piše u autorskom tekstu za „Preduzetnik“ Danijela Strižak, pomoćnik direktora u Sektoru za strateške analize, usluge i internacionalizaciju Privredne komore Srbije.
Tako, na primer, Egipat, kao najveći uvoznik pšenice na svetu (šest miliona tona godišnje), traži alternativna tržišta, među kojima je i Srbija, sa kojih će nadomestiti nedostajuće količine koje je, do sada, uvozio iz Rusije i Ukrajine (oko 80 procenata). Sa druge strane, Egipat je tržište koje može da ojača našu sirovinsku bazu u pogledu uvoza fosfata, saopštili su iz PKS-a.
Tržišta Bliskog istoka (zalivske zemlje), mogla bi da predstavljaju alternativna tržišta za izvoz srpske jabuke koje smo, do sada, uglavnom, plasirali na tržište Ruske Federacije, ali i za izvoz bobičastog voća, imajući u vidu niska carinska opterećenja i veliku potrošnju ovih artikala u pomenutom delu sveta. Isto tako, primenom odgovarajućih formata u privrednoj saradnji sa zemljama poput UAE ili Egipta, možemo da, u domenu određenih industrija, osmišljavamo i zajednički nastup na trećim tržištima.
Važno je istaći i to da ćemo, u svrhu ojačanja starih i otvaranja novih tržišta na prostoru Bliskog istoka i Afrike, koristiti naš poslovni centar u Dubaiju (Serbia Business Hub), kako bismo pomogli svim našim privrednicima koji žele da otpočnu poslovanje ili trguju sa zemljama iz pomenutih regiona. Pokazalo se da osim standardne trgovine robom i uslugama, alternativna tržišta traže i investiciona ulaganja, ali i prenos znanja i tehnologija, čime se otvaraju brojne mogućnosti i za korišćenje povlastica koje daju sporazumi o slobodnoj trgovini koje zemlje Bliskog istoka, ali i Afrike imaju sa zemljama iz regiona.
Sistematskim pristupom i primenom modela kojim bi se stimulisao izlazak na nova tržišta, postojeća kriza mogla bi da predstavlja značajnu šansu za naše izvoznike.