SVI SU POD SANKCIJAMA – OSIM LUKOILA Neverovatna priča o ruskom naftnom gigantu i vezi sa Italijom
Ako nekome nije bilo jasno zbog čega ruski naftni gigant Lukoil nije pod zapadnim sankcijama, a jeste celi niz ruskih kompanija koje čak nemaju veze s energetskim biznisom, možda je Vol strit žurnal upravo otkrio jedan od razloga:
Lukoil je vlasnik jedne od najvećih i najvažnijih rafinerija u Italiji koja se iznenada ‘specijalizovala‘ za rusku naftu, pa derivate ruske nafte izvozi u Sjedinjene Američke Države. Zvuči neobično i nelogično? Pa i jeste, ali se događa.
Iako je pre operacije Rusije u Ukrajini Lukoilova rafinerija u Italiji uvozila naftu iz različitih zemalja, trenutno je 93 posto nafte koju procesuira ruskog porekla. Drugim rečima, nije preterano reći da se iz nekog razloga Lukoilova rafinerija u Italiji specijalizovala upravo za biznis s ruskom naftom, što je neobično u situaciji kad, navodno, EU priprema naftni embargo na uvoz iz Rusije.
Rafinerija na Siciliji
Bilo kako bilo, nakon što Lukoilova rafinerija na Siciliji preradi rusku naftu u derivate, to pravno gledano postaju italijanski derivati koji više, tobože, nemaju veze s ruskom naftom, iako su 93 posto ruskog porekla. Rafinirani naftni derivati stoga se bez ograničenja toče u tankere koji ih prevoze do Exxonovih i Lukoilovih skladišta u Nju Džersiju i Teksasu.
Da bi priča bila zanimljivija Lukoil kao ruska kompanija i dalje ima benzinske pumpe čak i u SAD-u te distribuira svoje proizvode u 11 američkih saveznih država. Većina od 230 Lukoilovih postaja u SAD-u su franšize, ne fizičko vlasništvo Lukoila.
Kako to da se početkom rata u Ukrajini praktično očekivalo da niz zapadnih kompanija prekine poslovanje s Rusijom kako bi demonstrirale čvrste moralne principe, a naftni gigant Rusije, Lukoil, nije pod zapadnim sankcijama i realizuje ekstraprofite, između ostalog, zahvaljujući dobrom poslu u Italiji?
Put nafte
Neki spekulišu kako i Sjedinjene države i EU, koje svojim građanima serviraju potpuno drugačije javne narative o odnosima s Rusijom, imaju obostrani interes. Američke rafinerije tehnološki ne mogu da prerađuju rusku naftu, ali italijanske mogu. Tako Amerikanci mogu da vraćaju rafinirane proizvode u EU proizvedene iz nafte drugih izvora (američkih, afričkih…) jer je EU u ozbiljnijim energetskim problemima nego SAD te se tako de facto žmuri na jedno (ili oba) oka kako bi se smanjila kolličina evropske energetske drame, ali to je samo teza koju još treba proveriti. Naime, Sjedinjene Američke Države već su najavile limitiranje pa i zabranu izvoza derivata u EU zbog izrazito niskog stanja strateških zaliha, a predstavnici američke naftne industrije ionako su poručili kako neće povećavati proizvodnju nafte i plina iz američkog škriljevca kako bi ih izvozili u EU jer im to smanjuje delotvornost odnosno profitabilnost.
Sveukupno uzevši, Lukoil je trenutno šesti najveći prerađivač nafte u EU, embargo EU na rusku naftu navodno se sprema 5. decembra. Ili će EU odustati od embarga ili EU nakon 5. decembra čeka novi cenovni udar.