I DALJE SU, UPORNO, U PLUSU Kako da uspeju sankcije, ako Rusi i dalje zarađuju milijarde od prodaje nafte i gasa celoj Evropi?
Evropske i američke sankcije protiv Rusije, od starta napada na Ukrajinu, stigle su već do osmog paketa, koji se tiče ogrničenja cene ruske nafte i ograničenja prodaje iste morskim putem. Sa druge strane, upravo iz Evropske unije paralelno stižu vesti da se njene članice te koje i dalje, bez ustazanja, kupuju ruske energente.
Prema poslednjim informacijama, jedna od najvećih pobornika sankcija, Nemačka, je upravo tako koja uredno dobavlja ruske energente, posebno njihov gas. Štaviše, prema tvrdnjama stručnjaka, kupovina ruskog tečnog prirodnog gasa povećana je u poređenju sa prošlom godinom.
Da ovi podaci stižu iz ruskih izvora, možda bi mogli biti dovedeni u pitanje ili bi bili podložni dodatnoj proveri. Međutim, u pitanju su rezultati istraživanja koje je sproveo ugledni Institut za svetsku ekonomiju, sa sedištem u nemačkom gradu Kilu.
Ovi podaci su donekle u neskladu sa merama koje je preduzela nemačka vlada sredinom septembra, kada je preuzela kontrolu nad tri rafinerije u svojoj zemlji, koje su bile u vlasništvu Rusije. Tamo su se prerađivali benzin, dizel i gorivo za avione, a rafinerije su poslovale pod okriljem Rosnjefta, i činile su oko 12 odsto nemačkih kapaciteta za rafiniranje sirove nafte.
Ovaj potez je, prema zvaničnim tvrdnjama, izveden kako bi se umanjila pretnja od nestašice energenata.
Ipak, što se nafte tiče, sankcije se još i poštuju, ali gas, koji je ključan za funkcionisanje industrije, ipak i mimo sankcija normalno putuje kao Evropi. Otuda i ne čudi podatak da su, u poređenju sa 2021. godinom, Evropska unija i Velika Britanija kupile 20 više ruskog tečnog prirodnog gasa, dok su kao glavni kupci navedeni Francuska, Belgija i Holandija.
Da se vratimo na situaciju sa naftom. Podsetimo, grupa zemalja G7, uz podršku Evropske unije donela je odluku da ograniči cenu na 60 dolara po barelu nafte, što je Rusija oštro kritikovala, i zapretila da ni u kom slučaju neće prodavati naftu po toj ceni. Očekivano što se tiče Evrope i ruskog odnosa, ali i pre toga su odluke koje je EU donosila samo pomagale drugim tržištima da dođu do jeftinijih energenata. Rusija se još u oktobru, prema izveštavanju Blumberga, potrudila da što bolje proda naftu mušterijama u Indiji i Indoneziji, i to za mnogo manju sumu od pomenute, evropske. Popusti su išli i do 30 dolara po barelu. Što samo govori u prilog tome koliko je Moskvi važno da proširi tržište, pa makar i po cenu inicijalne štete, to jest, lošije zarade.
Dakle, kada se podvuče crta, Rusija je i dalje uporno u plusu. Ruski prirodni gas nesmetano stiže u Evropu i mnogi je, prema najnovijem izveštaju instituta iz Kila, kupuju, a nafta uz to sasvim normalno stiže u zemlje koje ne moraju da brinu o evropskim sankcijama. A što se ruskog tečnog prirodnog gasa tiče, samo letos je Kina, prema izveštajima Rojtersa, povećala uvoz iz Rusije za čak 50 odsto.
Cilj Evrope je, da do 2027. godine potpuno spreči svoju zavisnost od ruskih energenata. Do tada će morati da koristi nuklearne elektrane, i da nabavlja robu iz SAD-a po većoj ceni. A za tih 5 godina, Rusija će dobiti (i iskoristiti) izazovnu priliku da formira sasvim novo i ogromno tržište, i ostvari još jedan cilj – da dodatno oslabi uticaj dolara na globalnom energetskom nivou.
Imajući sve to u vidu, nije teško proceniti ko će iz aktelnog energetskog rata izaći kao pobednik… Možemo to formulisati i ovako: Rusija je, prema izveštajima zapadnih medija, zaradila oko 158 milijardi evra od februara do septembra ove godine, samo od prodaje fosilnih goriva. A pola od toga, oko 85 milijardi evra, došlo je od kupaca iz Evrope.