NIJE ZANEMARLJIV PROBLEM Zavisnost dece od igrica sve češća pojava – kako se ona rešava?
U izveštaju Kineskog komiteta za industriju igara se navodi da su mladi pobedili zavisnost o videoigrama.
Ovaj izveštaj bi mogao uticati na zvaničnike, koji su ranije nazvali videoigre „duhovnim opijumom“, da ublaže trenutno stroge restrikcije koje se odnose na gejming.
Od augusta 2021. godine je deci zabranjeno da igraju videoigre duže od tri sata nedeljno.
Gaming sektor je također pogođen „zamrzavanjem“ zvaničnih odobrenja za izdavanje novih naslova, a to je deo većih mera kineskih vlasti s ciljem regulisanja ogromnog kineskog tehnološkog sektora u kojem su giganti poput Tencenta, jedna od najvećih kompanija u svetu videoigara.
U izradi izveštaja je učestvovala i istraživačka agencija CNG koja je ustupila svoje podatke, a koji govore da je 75 posto mladi gejmera igralo videoigre manje od tri sata nedeljno. Kineske gejming kompanije poput Tencenta su postigle „neverovatne rezultate“, navodi se u izveštaju.
Kineska vlada tvrdi da je zavisnost o video igricama rezultirala rastom miopije, lošom koncentracijom, problemima s mentalnim zdravljem i poremećajima sna. Zabrinutost zbog vremena provedenog ispred ekrana povećana je zbog lokdauna uvedenog usled pandemije koronavirusa, zbog čega je fokus na online učenju.
Nakon restrikcija gejminga, kineska verzija TikToka pod nazivom Douyin, zabranila je osobama mlađim od 14 godina da koriste platformu duže od 40 minuta dnevno.
Meutim, dolaskom zime i povećanjem broja zaraženih koronavirusom u Kini, deca provode više vremena u domovima, a neki roditelji im dopuštaju pristup svojim profilima kako bi ih zabavili.
Gejming je postao popularniji i među odraslim Kinezima. Novine China Daily su objavile da su i osobe koje žive u staračkim domobima počele igrati online igre kako bi „povećale povezanost s unucima“.
Debata o zavisnosti od video igara
Stručnjaci raspravljaju o tome da li ozbiljno problematično igranje zaista predstavlja „zavisnost“ u istom smislu kao i zavisnost od droga i alkohola. Stoga je poremećeno ponašanje u preteranom igranju igrica nedavno dobilo i zvanično priznanje Svetske zdravstvene organizacije (SZO) kao stanje mentalnog zdravlja, koje je „gejming poremećaj “ uvrstilo u 11. izdanje svoje Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11). Prema tom vodiču, poremećaj igara obeležen je „oslabljenom kontrolom“ nad igranjem igara, što dovodi do toga da ono ima prioritet nad drugim interesovanjima i aktivnostima. Ovo ponašanje u igranju igara postaje kritično kada dovodi do značajnijih oštećenja u oblastima kao što su lični odnosi, škola ili posao, piše digitalnipsiholog.
Da li je gejming poremećaj isto što i zavisnost od igara?
Kolokvijalno, ljudi imaju tendenciju da naizmenično koriste termin gejming poremećaj i zavisnost od igara. Ali neki istraživači veruju da kriterijumi i termini koji se postavljaju za dijagnostikovanje poremećaja igara ne obuhvataju u potpunosti prirodu zavisnosti.
Da li industrija video igara sagledava igre kao nešto što može izazvati zavisnost?
I industrija igara i sami igrači usprotivili su se raspravama o gejming poremećaju, ukazujući na nedostatak definitivnih dokaza, rizik od pogrešne dijagnoze i prednosti koje neki imaju od igara. Industrija je ispravna u isticanju debata o zavisnostima u ponašanju, mada ih može voditi i iz ličnog interesa.
Kako se leči zavisnost od video igara?
Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) može smanjiti problematična ponašanja, poput kompulsivne upotrebe video igara, pomažući ljudima da identifikuju šablon sa kojim gledaju na svet i da razviju zdrave načine za nošenje i prilagođavanje sa problemom. Različiti oblici terapije i lekovi mogu tretirati izazove mentalnog zdravlja koji često prate zavisnička ponašanja, poput depresije i anksioznosti. Stacionarni centri za lečenje i programi grupne terapije takođe mogu biti dragoceni u određenim slučajevima.
Kako mogu smanjiti vreme koje deca provode igrajući video igre?
Roditelji često izražavaju zabrinutost da njihova deca neće napustiti igranje pojedinih igrica. Roditelji koji žele da ograniče preterano igranje mogu postaviti ograničenja za vreme svog deteta koja naglašavaju ravnotežu aktivnosti poput sna i školskih zadataka. Roditelji mogu tražiti od dece da utišaju obaveštenja o njihovim igrama kako bi bilo manje iskušenja. Takođe može biti dragoceno pokušati se igrati sa detetom kako biste bolje razumeli njegovo interesovanje i pružiti pozitivno pojačanje kada deca učine nešto dobro, jer pohvala ponekad menja ponašanje kada to ne čini prekor. Pomaganje deci da razviju veštine za snalaženje u stresu, društvenim situacijama i drugim izazovima je takođe važno.