NA POMOLU VELIKI POLITIČKI ZAOKRET SAD Venecuela postaje ključ za rešenje energetske krize
Američka ideja da nedostatak nafte na tržištu nastao zbog embarga Rusiji zameni onom iz Venecuele, uzburkao je duhove u glavnom gradu te zemlje Karakasu. Nekoliko dana nakon razgovora između visoke američke delegacije i zvaničnika vlade Venecuele, i vlast i opozicija u toj zemlji odašilju emotivne signale.
– Nadam se da razumeju da poslovati s Madurom znači zaprljati ruke krvlju – poručila je razočarano Vašingtonu političarka Delsa Solorzano. U međuvremenu, predsednik Venecuele Nikolas Maduro zadovoljno prati razvoj situacije.
– Venecuela je na čelu inicijative za stabilizaciju tržišta nafte, gasa i energije – izjavio je Maduro pred kamerama venecuelanske državne televizije ranije oce nedelje.
Venecuela izlazi ojačana iz sukoba
Samo nekoliko dana nakon početka ruskih vojnih operacija u Ukrajini, rastu izgledi da Venecuela postane jedan od pobednika globalne energetske krize. Naftom najbogatija zemlja na svetu ima ono što je Sjedinjenim Državama i drugima sada hitno potrebno, i to iz izvora koji nisu Rusija – naftu.
– Venecuela ima ključnu poziciju u Južnoj Americi zbog svojih rezervi nafte. Venecuela, koju su SAD dugo marginalizovale, iz ovog sukoba će izaći ojačana i iskoristiti situaciju politički i ekonomski. To su paradoksi ovakvih sukoba – ocenjuje politikolog Žak Dadeski sa Univerziteta Fluminense u Rio de Žaneiruu intervjuu za DW.
Maduro sada obećava da će povećati proizvodnju nafte do dva miliona barela dnevno. To bi bilo gotovo trostruko više u odnosu na trenutni obim proizvodnje od 700.000 barela. Analiza konsultantske kuće IHS Markit procenila je da je 2020. stvarni obim proizvodnje bio samo 200.000 barela. S obzirom na nedavnu eksploziju cena nafte, značajno povećanje proizvodnje bilo bi ujedno i veliko povećanje prihoda za krizom pogođenu zemlju iz koje je poslednjih godina, zbog katastrofalnog snabdevanja, bezbednosne situacije i državne represije, pobeglo više od šest miliona ljudi.
Međutim, venecuelanska naftna industrija smatra se zastarelom, a veliki broj industrijskih profesionalaca napustio je zemlju. Osim toga, zbog svojih fizičkih svojstava, venecuelanska nafta može da se prerađuje samo u relativno malom broju rafinerija. Neke od njih su u SAD.
– Venecuela ne može da nadoknadi zalihe ruske nafte, jer nema odgovarajuće proizvodne kapacitete – ukazuje stručnjak za Venecuelu Džef Ramzej iz nevladine organizacije Vašingtonska kancelarija za Latinsku Ameriku (WOLA) u izjavi za list „El Nacional“, inače kritičan prema vladi u Karakasu. Osim toga, nastavlja Ramzej, SAD su jasno stavile do znanja da neće ukinuti sankcije Venecueli bez napretka po pitanju demokratije i ljudskih prava.
Naftna industrija doživela kolaps
Godine 1960. Venecuela je bila jedna od pet članica osnivača OPEK-a, uticajnog kartela zemalja proizvođača nafte. Zalihe nafte Venecuele procenjuju se na više od 300 milijardi barela, što je otprilike četvrtina dokazanih svetskih rezervi. U 2007. državna naftna kompanija PDVSA još uvek je bila okosnica venecuelanske privrede. Godišnja prodaja u to vreme iznosila je 96,2 milijarde dolara, a operativni profit 25,9 milijardi dolara.
Loše upravljanje i sve veće sankcije smanjile su godišnju prodaju na samo 12 milijardi američkih dolara u 2015. U međuvremenu, prema navodima tamošnjih medija koji kritikuju vlasti, zalihe venecuelanske nafte već su obećane Kini i Rusiji. Konkretno, ruska grupa Rosneft vremeno je sve više postajala uticajni partner. Ostaje otvoreno u kojoj bi meri države kreditori Rusija i Kina reagovale na zaokret Venecuele prema američkom tržištu.