EVO REŠENJA, EVROPSKA UNIJO Svet je na ivici gladi, a oni spaljuju hranu – hiljade tona jestivog ulja i pšenice izgori u motorima automobila
Kada udari kriza, obično prvo skače cena jestivih ulja. Osim toga, kupci panično kupuju, i obično se uhvate jednog ili dva artikla, i nabavljaju ih kao da ih više nikada neće biti. A srpska kuhinja je jednostavno nezamisliva bez suncokretovog ulja, pa je ono obično prvo na spisku za nabavku u većim količinama, zlu ne trebalo.
Možda ga ne treba gomilati, jer još nema nestašice (mada jeste poskupelo), ali Evropa ima drugi problem zbog kojeg nestašice mogu da nastanu drugde.
Uprkos rastu cena hrane, velike količine uljane repice i suncokretovog ulja i dalje završavaju u rezorvoarima automobila u Evropskoj uniji, u formi goriva, biodizela. Zato je organizacija „Transport & Environment (T&E)” izračunala da se svakog dana spaljuje 17.000 tona uljane repice i suncokretovog ulja, što je ekvivalent oko 19 miliona flaša jestivog ulja.
Ukupno 18 odsto biljnih ulja u svetu prerađuje se u biogorivo, koje je takođe pogodno za konzumaciju. Potrošnja je posebno visoka u Evropi: prema izveštaju, 58 odsto repičinog ulja i 9 odsto suncokretovog ulja u poslednjih pet godina završilo je u rezervoarima automobila i kamiona. Velike količine soje i palminog ulja, koji su važna osnovna hrana u drugim regionima, takođe se prerađuju u biodizel, uključujući 50 odsto uvezenog palminog ulja i 32 odsto sojinog ulja.
Trenutno se dizelu obično dodaje sedam odsto proizvoda od biljnih ulja. Benzin se obično meša sa pet do deset odsto bioetanola, koji se obično proizvodi od žitarica i cvekle. Cilj ovih mera je da smanji emisiju ugljendioksida. U prethodnoj studiji, T&E je izračunao da se 10.000 tona pšenice u Evropi svaki dan na ovaj način spali u automobilima.
Ključno pitanje je, ima li smisla nastaviti kratkoročno s ovom praksom, kada se delovi sveta, poput Afrike i nekih zemalja Azije već suočavaju s glađu…