BILJKA KOJE JE TRI PUTA ISPLATIVIJA OD PŠENICE I KUKURUZA Uzgoj donosi finu zaradu, a evo na šta početnici u biznisu treba da obrate pažnju
Uzgoj pojedinih vrsta lekovitog bilja može biti višestruko isplativiji od uzgoja ratarskih kultura. Takav je na primer slučaj sa kamilicom, za koju poljoprivrednici kažu, da praksa pokazuje da se ova široko primenjivana lekovita biljka tri puta više isplati od pšenice.
Tomislav iz Bavaništa, sela u južnom Banatu koje je poznato po uzgoju lekovitog bilja, kaže da mu je kamilica mnogo isplativija od kukuruza ili pšenice, ali da ipak treba obratiti pažnju na važne pojedinosti kada je u pitanju uzgoj.
– Za kamilicu je potrebno mnogo više ulaganja, naročito je kada je u pitanju radna snaga. Takođe, treba obratiti pažnju da je kamilica jednogodišnja biljka koja se seje svake godine i da postoje dve dominantne vrste, one sa sitnim i one sa krupnijim cvetom. Od biljke se bere samo cvet i ako je godina dobra može se ubrati oko 2.000 kilograma cveta koji potom ide na sušenje – prenosi Tomislav svoja iskustva uzgoja kamilice u izjavi za portal Agromedia.
Šta kaže računica?
Prema podacima koji su dostupni, za uzgoj kamilice na jednom hektaru potrebno je uložiti oko 1.183 evra po hektaru.
Naravno, treba imati u vidu da troškovi proizvodnje variraju u zavisnosti od terena. Na njivi koja se nalazi u ravnici lako se mogu primeniti mašine koje zamenjuju radnu snagu, dok na parcelama koje se nalaze u brdskim područjima potrebno je više ručnog rada što na kraju povećava troškove.
Dakle, za uzgoj kamilice potrebno je najpre za mašinsku obradu zemljišta potrebno uložiti 153 evra za mašinsku obradu što uključuje pripremu i sejanje. Zatim, najveća stavka kod ulaganja je repromaterijal. Oni koi planiraju da započnu uzgoj trebalo bi da uzimaju seme od proverenog proizvođača kako bi dobili najbolji kvalitet. Svaka ušteda u kvalitetu semena na kraju vodi do lošeg prinosa i izostanka zarade.
Velika su ulaganja i u radnu snagu. Otprilike, oko 200 evra bi trebalo izdvojiti za poslove koji se mogu obaviti samo ručno. Još jedanput treba napomenuti da kao što je gore pomenuto, ti troškovi variraju u zavisnosti od konfiguracije terena gde se njiva nalazi.
Berba kamilice može da se obavi mašinskim putem i za to je potrebno izdvojiti oko 250 evra. Za kompletiranje proizvodnje treba investirati i u proces sušenja sirovog cveta što iznosi oko 150 evra i na kraju ambalaža koja košta oko 130 evra.
Kada se saberu ove stavke to sve ukupno ispada, kao što je pomenuto, oko 1.183 evra po hektaru. Ako se uzme prosečan prinos od oko 1.000 kilograma suvog cveta i prosečna cena od dva evra po kilogramu dobija se prihod od oko 2.000 evra, što suma sumarum daje zaradu između 800 i 900 evra po hektaru.
Naravno, ova računica može da se značajno poboljša ako se umesto suvog cveta na tržište iznosi etarsko ulje i drugi proizvodi od kamilice za šta je potrebno više investiranja u edukaciju i obrazovanje.
Siurna prodaja preduslov zarade
Iako je računica pozitivna, svako ko se odlučuje da gaji kamilicu ili bilo koju vrstu lekovitog bilja, mora da najpre sebi obezbedi sigurno tržište kako bi se uloženo vratilo.
Nebojša Stojanović , vlasnik kompanije Adonis, koja se bavi proizvodnjom i preradom lekovitog bilja i predsednik Udruženja Dr Jovan Tucakov iz Sokobanje, u nedavnom razgovoru za Bizportal rekao je kako je uzgoj lekovitog bilja najisplativiji tek onda kada se obezbedi tržište i otiđe korak dalje od obične proizvodnje sirovina.
– Svaki proizvođač bez sigurnog kupca je u ovom poslu potpuno propao. Tržište lekovitog bilja varira i podložno je brzim promenama. Nekada je popularna jedna biljka, a onda posle dve, ili smo godinu dana, primat preuzme neka druga. Zato je savet svakome ko želi da se upusti u ovaj poduhvat da najpe sebi obezbedi plasman i pronađe sigurnog kupca. Postoje fabrike širom Srbije, recimo u Bačkoj Planci, Beogradu, Svrljigu koje se bave otkupom bilja. Proizvođači treba da ih kontaktiraju i vide da li ima prostora za siguran otkup njihovih proizvoda – govori nam Stanojević i dodaje da najveća zarada u lekovitom bilju ne leži u samoj prodaji sirovina, već u preradi – rekao je Stojanović u razgovoru za naš portal i početnike savetovao da najpre krenu sa malim površinama i da se za pojedine investicije obrate majstorima kako bi smanjili troškove ulaganja.
– Oni koji započinju sa uzgojem treba odmah da razmišljaju o preradi jer u tom segmentu leži prava zarada koja se povećava 20 puta. Najbolja varijanta za početnike je da sami krenu da suše svoje biljke. Za to mogu da koriste prirodne uslove, što je najisplativije i najekonomičnije, a postoji mogućnost da pronađu majstora koji će im po narudžbini izraditi sušnicu. Takva varijanta je mnogo jeftinija varijanta jer se ručno rađenje sušnice kreću od 200 do 300 evra, a one od zvaničnih proizvođača koštaju i preko 10.000 evra – ističe Stanojević koji dodaje da nakon sušenja sledeći korak može biti izrada tinktura, etarskih ulja, ekstrakta od lekovitog bilja ali da je za taj posao potrebno mnogo skupe opreme, zvanični sertifikati, i puno rada na edukaciji – zaključio je Stojanović.