POVRTARSTVO BUDUĆNOST SRPSKE POLJOPRIVREDE Zarada po hektaru može biti nekoliko hiljada evra, ali je neophodno zadrugarstvo za još veći profit proizvođača
Povrtarstvo u srpskoj poljoprivredi postaje sve unosniji agrobiznis. Razvijena agrotehnika, unutrašnje tržište, ali i otvaranje naše zemlje prema svetu stvorili su uslove da se na parcelama ponovo jave poljoprivredne kulture koje su ranijih godina bile gotovo potpuno zaboravljene.
Takav je slučaj i Petra Kapunca (37) iz južnobanatskog sela Idvor, koji je u nedavnom razgovoru za naš portal naveo da se od ulaganja u beli luk može zaraditi čak i preko 10.000 evra po hektaru. Isto tako proizvođači cvekle navode da ova povrtarska kultura postaje sve popularnija i da tžište za ovo povrće postoji. Međutim, ono što je zajedničko za proizvođače povrća jeste da dobru cenu na tržištu ostvaruju kroz samostalno razvijanje prodajne mreže. U slučaju proizvodnje belog luka, cena kod nakupaca može biti duplo manja od one koja se ostvari prilikom direktne prodaje pojedinačnim kupcima ili marketima. Ova poslednje pomenuta stavka istovremeno predstavlja i ključni faktor za razvoj profitabilne proizvodnje povrća.
U razgovoru za naš portal agroekonomista Milan Prostran navodi da ga jako raduju ove vesti što se povrće vraća na srpske njive. Kako kaže, poremećaji u cenama na svetskom tržištu hrane istakli su ove poljoprivredne kulture kao isplativo ulaganje.
– Povrtarstvo je značajno za našu poljoprivrednu proizvodnju i ono se ponovo vraća. Nekada je u ovom segmentu dominirao krompir, prilagođavajući se našim potrebama ratarske proizvodnje, kao i paprika i paradajz. Sada naši proizvođači ponovo gaje neke kulture koje smo ranije zaboravili zbog uvoza. Naša zemlja se sada naglo otvorila prema svetu, pa je istovremeno porasla i potražnja za proizvodima. Sve do nedavno ukupan uvoz je iznosio 2 do 3 milijarde dolara, a sada sa ovim krizama vidimo da takvi proizvodi mogu da rastu i kod nas – objašnjava razloge uspona povrtarske proizvodnje Milan Prostran.
Prostran navodi i da se poljoprivrednim proizvođačima u uslovima povećanje potražnje pružila mogućnost da ostvare zaradu na tržištu. Ali, dodaje, dobre cene mogu da se dobiju samo kroz dobro organizovanu proizvodnju u odgovarajućim uslovima.
– Naši poljoprivrednci se varaćaju povrtarskim kulturama visoke cene hrane. Situacija na tržištu je takva da je ova proizvodnja čak i danas isplativa uprkos povećanju troškova radne snage i drugih inputa kao što je đubrivo ili nafta. Međutim, proizvođači treba da imaju na umu da samo kvalitetni proizvodi mogu da postignu dobru cenu. Zato je povrću potrebno obezbediti dobre uslove. Recimo, u proizvodnji paprike i paradajza potrebno je dosta vode što iziskuje velike troškove, ali na kraju, kada se podvuče crta, ostaje zarada. Isto tako je bitno da proizvođači znaju da se najbolji rezultati dobijaju tokom rane proizvodnje povrća kroz sistem plastenika – kaže Prostran i dodaje da suštinski u proizvodnji povrća danas u Srbiji ne postoje noviteti. Paradajz, paprika, beli luk, cvekla, šargarepa, sve su to proizvodi koji se danas dosta traže, a smanjenje uvoza je otvorilo jednu novu perspektivu za naše poljoprivrednike.
Male površine zahtevaju udruživanje
Povrće se u našoj zemlji uglavnom gaji na malim površinama. Ne postoji masovna proizvodnja, a najveće površine pod jednom kulturom ne prelaze 3 do 4 hektara. Zbog toga Milan Prostran navodi da je za uspešnu proizvodnju neophodno udruživanje.
Sa jedne strane potražanja postoji, ali sa druge, trgovci i nakupci obaraju cenu zbog čeka dobro prolaze samo oni proizvođači koji uspeju da razviju prodajnu mrežu, što je još jedan dodatni posao za seljaka.
– Zbog nedefinisane prodaje finalnog proizvoda povrtarstvo je i dalje rizična kultura uprkos dobrim tržišnim prilikama. Većina proizvodnje se javlja na manjim površinama zbog čegaa je potrebno da se udruži proizvodnja kroz sistem zadruga. Zadruge u ovom slučaju treba da budu u pravom smislu reči institucije koje će štiti interes seljaka i obavljati menadžerske poslove. Tu pre svega mislim na razvoj prodaje ali i donošenja odluke o tome šta treba da se proizvodi kao i obezbeđivanja kreditne linije za proizvođače. Sa takvim institucijama treba stvoriti poslovni ambijent u kojem se ne može desiti pad cena zbog trgovaca poljoprivrednim proizvodima – navodi Prostran.
Povrtarstvo budućnost srpske poljoprivrede
Naš sagovornik podvlači još jednom da je odlično za Srbiju to što se ponovo aktivira povrtarska proizvodnja jer taj segment jednoj zemlji obezbeđuje prehrambenu sigurnost, proizvode dobre nutritivne vrednosti, ali i sirovine za profitabilne industrije kao što je farmaceutska, kao što je slučaj sa belim lukom koji je baš za te potrebe sve više tražen.
– Trenutni problem sa povrtarskom proizvodnjom je to što ne postoji jača podrška države i drugih institucija. Subvencije za sada postoje, ali su one vrlo ograničene za ovu granu poljoprivrede. Povrće nam obezbeđuje prehrambenu sigurnost i proizvode visokog kvaliteta koji su veoma značajni za zdravlje jednog naroda. Zato u narednom periodu očekujem da će država imati više sluha za povrtarstvo u Srbiji i pomoći ovu vrstu poljoprivredne proizvodnje koja će uslovima krize i rasta cene hrane vremenom postati sve značajnija – zaključuje Milan Prostran.