DA LI TRŽNI CENTRI IZLAZE IZ MODE? Pandemija ubrzala proces prelaženja na onlajn kupovinu
Tržni centri i prodajni centri su različiti nazivi koji se odnose na isti koncept – kontinuirani niz maloprodajnih i uslužnih objekata različitih grana sa ciljem zadovoljavanja primarnih ljudskih potreba, kao što su kupovina, društvena interakcija i učešće u kulturnim aktivnostima.
Ali sa razvojem e-commerce prodavnica, postavlja se čuveno pitanje, koliko će dugo opstati tržni centri?
Mnogi stručnjaci spekulišu da smo svedoci početka gašenja koncepta tržnih centara, kako kod nas, tako i u svetu, iz više razloga – pandemija je pokazala koliko su potrošačke navike prilagodljive, jer za samo mesec dana od trenutka uvođenja epidemioloških mera, onlajn kupovina je porasla, a od tada samo raste.
Pojava koncepta tržnih centara – globalni uticaj tržnog centra
Savremeni koncept tržnog centra nastao je 1920. godine kao rezultat pažljivog strateškog promišljanja i implementacije detaljnog plana kako bi se omogućilo ljudima iz predgrađa, koji nisu imali razvijenu socijalnu stimulaciju, da dožive urbanu sredinu.
Danas možemo sa sigurnošću reći da je ovaj koncept prevazišao sva očekivanja i da je postao centar društvene interakcije u mnogim zemljama.
Međutim, ovaj model vuče korene iz perioda starog Rima, čiji su forumi bili najraniji primeri ovih javnih trgovačkih područja. Trajanova pijaca, koja je podignuta oko 100-110. po Apolodorovom planu smatra se najstarijim trgovačkim centrom na svetu.
Veliki bazar u Istanbulu, koji je osnovan u 15. veku, jedan je od najvećih tržnih centara na svetu, zahvaljujući činjenici da obuhvata 58 ulica i 4000 prodavnica.
Chester Rovs, koji predstavlja jedan od najstarijih trgovačkih centara, smatran je kandidatom za novu privremenu listu Ujedinjenog Kraljevstva za status svetske baštine od strane Odjeljenja za kulturu, medije i sport 2010. godine.
Iz ovih podataka možemo zaključiti da su tržni centri bili i važna društvena uporišta, te da je potrošačka kultura umnogome zavisila od druženja, a ne samo od potreba. Taj trend je nastavljen i danas, uprkos brojnim pokušajima da se smanji hiperkonzumerizam i hiperprodukcija – propagiranjem „minimalističkog načina života” i ekološke svesti.
Tržni centri tokom 20-ih i 30-ih godina prošlog veka
Prema sveobuhvatnoj istoriji razvoja tržnih centara koju je dao Consumer Reports (američka neprofitna organizacija posvećena nezavisnom testiranju proizvoda i edukaciji potrošača), ovaj savremeni koncept je nastao u Kaliforniji 1920-ih u obliku sličnom supermarketima.
Glavni razlog za to je potreba da manje urbanizovana mesta imaju lakši pristup prodavnicama, kao i da se više druže.
Tržni centri do 1990. godine
Prvi zatvoreni tržni centar razvijen je u predgrađu Mineapolisa 1956. godine i od tada je ovaj oblik postao popularan.
Fenomenalan rast i razvoj tržnih centara prirodno je pratio iseljavanje stanovništva iz gradova, kao i paralelni rast upotrebe automobila. Do 1960. godine u Americi je bilo 4.500 trgovačkih centara, što je činilo 14 odsto maloprodaje. Do 1975. godine bilo je 16.400 trgovačkih centara koji su činili 33 procenta maloprodaje. Globalna slika nije bila drastično drugačija.
Godine 1987. u Americi je postojalo 30.000 tržnih centara, što je činilo preko 50 odsto svih potrošenih dolara u maloprodaji (oko 676 milijardi dolara i 8 odsto radne snage – Keinfield, 1986; Turchiana, 1990).
Tržni centri u 21. veku
Današnji tržni centri predstavljaju spoj luksuza i nužnosti – često su spoj maloprodajnih objekata, gastronomskih restorana i kafića, kao i frizerskih salona. Primer za to u našoj zemlji je najveći tržni centar u regionu Galerija Beograd.
Međutim, postavlja se poznato pitanje: da li je onlajn prodaja zaista veliki izazov za tradicionalne prodavnice?
Podaci iz 2018. godine predstavljaju statistiku da 77 odsto potrošača širom sveta prvo pogleda ponudu u onlajn katalogu, pre odlaska u kupovinu, a to je ključna stvar koja se promenila u potrošačkoj kulturi – upotreba internet pretraživača i društvenih mreža, kao alat za neke oblike kupovine.
Iako se predviđa da će tržište na internetu doživeti još veći procvat, ekonomisti ukazuju na činjenicu da je gotovo nemoguće da fizički objekti nestanu – ljudima je inherentna potreba za druženjem, kao i potreba da pokušaju ili pogledaju najpre kod određenih proizvoda.
Internet prodaja i kupovina postaće standardna opcija za prehrambene proizvode, kućnu hemiju i slične potrepštine, što je pokazala pandemija – dok trgovina koja uključuje, na primer, modnu industriju ili kozmetiku, i dalje zahteva postojanje fizičkih objekata.