TAKO JE NEKADA BILO Jugosloveni su išli po „kuvane“ farmerke, Trst kao vikend odmor ili poslovno putovanje
Za Jugoslovene Trst je bio pravi šoping centar i masovno se putovalo tamo.
Avgust 1975: Nema inflacije, nema skoka cena, nema crnih vesti o neisplativosti „poslovnih putovanja“, nema informacija o poskupljenju, recimo, italijanske odeće, obuće, torbi, delova za automobile, što bi odvratilo jugoslovenske potrošači sa „malog putovanja” u Trstu, prenosi Yugopapir.
U šarmantnom jugoslovenskom orijentisanom severnojadranskom gradu kao glavnom potrošaču odevne, obućarske, galanterijske i kozmetičke industrije, ove godine je sve znatno skuplje nego prošlog leta. Ima robe, i one svakodnevne, ne ekskluzivne, čije su cene udvostručene i utrostručene, a ima i pomeranja vrednosti na štetu kupaca. Sve zavisi od toga šta se traži i gde se traži, koliko strpljenja, a možda i sreće, u obilasku mnogih radnji.
Cene nisu noćna mora
I pored svih činjenica o poskupljenju u Italiji, putniku se nameće naizgled paradoksalan zaključak: u Trstu se i ovog leta može dobro kupiti. To se posebno odnosi na žene, koje u tršćanskim radnjama mogu da se oblače neuporedivo bolje nego u bilo kom drugom jugoslovenskom gradu.
Mnoge turističke agencije, čak i radne organizacije, organizuju povremena kratka putovanja u Trst, obično od petka do nedelje. Ima strastvenih kupaca i pravih izletnika i onih koji će deo svog odmora provesti krstareći Italijom. Tu su i komšije, građani Rijeke, Istre, Slovenije, kojima su ovakva putovanja „radno vreme“.
Ipak, većina je pravih kupaca – onih koji u Trst dolaze isključivo zbog pijace, bilo da kupljenu robu preprodaju ili je sami koriste. Tršćanski trgovci ne mogu da se žale da su ih izdali jugoslovenski kupci ili da su ih cene zastrašile i odbile. Modna odeća, koju žene najviše kupuju, zaista je pristupačna, a prodaje se, što je stara stvar, i za dinare.
Kvalitet: zavisi…
Na tršćanskom tržištu mode i odeće šarm je osnovni kvalitet. Haljine koje koštaju – verovali ili ne – samo 10.000 starih dinara, i to svakako ne od kvalitetne svile, već možda od „bivola“ sa relativno kratkim vekom trajanja, toliko su lepo sašivene i imaju toliko šika da će malo koja žena odoleti.
Haljine od 10.000 dinara mogu se naći u svim radnjama tržnog dela Trsta, između železničke stanice i trga Ponte Rose, gde se i danas nalazi „čuvena“ pijaca. Treba naglasiti da ovo, reklo bi se, veliko tržište – ili „buvljak“ – ne odstupa mnogo od asortimana robe po asortimanu ili obezbeđuje niže cene.
Ako neko ipak ne može da se pomiri sa „bivolom” i traži bolji kvalitet, lako će zadovoljiti svoj ukus: za 20.000 do 25.000 starih dinara može da kupi veoma lepu haljinu, opet u radnjama oko Ponte Roze. I ta haljina koja se garantovano ne pegla, a to je veoma značajan plus za modernu ženu koja može da prevagne za kupovinu.
„Kuvane“ farmerke
Suknja je teška – kilograme! Lagane glok-suknje, hipermoderne, u raznim dezenima – od cvetnih dezena, preko diskretnih kariranih dezena do raznobojnih pruga. A ove suknje, obavezno uklopljene, veoma su jeftine: opet 10.000 starih dinara. Kvalitet je bolji od onog od kojeg se šiju haljine po istoj ceni, a u većini radnji se prodaje i suknja, uračunata u cenu, i uski kožni kaiš.
Uz njih idu pamučne majice, najnoviji „krik” mode, a cena im je nešto veća: oko osam do devet hiljada dinara.
Doduše, naše prodavnice su odnedavno preplavljene pamučnim majicama, jeftinijim od tršćanskih, ali su najjednostavnije i jednoobraznije, što nije slučaj sa Trstom: kao i sva italijanska roba, i ove majice su rađene sa puno inspiracije.
I samo farmerke! „Kuvane“ koje se u našim komisionarskim radnjama prodaju po astronomskim cenama od 60, 70 i 80 hiljada dinara…